Page 168 - Dan Brown - Postanak

Stojeći u dubokoj travi, Langdon i Ambra zurili su u visoku ogradu osvijetljenu
reflektorima mlažnjaka.

Kako ih je naputio Winston, udaljili su se od ograde u trenutku kad su motori
mlažnjaka zaturirali i avion krenuo naprijed. No umjesto da slijedi zavoj prilazne
rampe, mlažnjak je nastavio ravno prema njima, prešao ocrtane graničnike i dospio
na asfaltni rubnik. Usporio je i, malo-pomalo primicao se ogradi.

Langdon je primijetio da je nos mlažnjaka savršeno poravnat s jednim od
masivnih nosivih stupova ograde. Kad je nos dodirnuo stup, motori su malo pojačali
rad.

Langdon je očekivao težu borbu, no očito su dva Rolls-Royceova motora i
četrdeset tona mlažnjaka bili više nego što je stup mogao podnijeti. Uz škripu
metala, stup se nagnuo prema njima i za sobom povukao velik komad asfalta
pričvršćen na njegov temelj, poput korijena srušenoga stabla.
Langdon je potrčao, posegnuo za ogradom i posve je srušio kako bi je Ambra i

on mogli prijeći. Kad su se izvukli na asfalt, iz mlažnjaka su se već spustile stube, i
pilot u uniformi mahao im je da uđu.
Ambra je nasmiješena pogledala Langdona. „Još sumnjate u Winstona?”

Langdon je ostao bez teksta.

Nakon što su se žurno uspeli i smjestili u raskošno namještenu kabinu, Langdon
je čuo kopilota kako razgovara s kontrolnim tornjem.

„Da, kontrolo, čujem vas”, govorio je, „no vaš zemaljski radar sigurno je
pogrešno kalibriran. Nismo sišli s rampe. Ponavljam, i dalje smo nepomični na
prilaznoj rampi. Alarm nam se ugasio i spremni smo za polijetanje.”
Kopilot je zalupio vratima kad je pilot Gulfstreama polagano povezao unazad,
odmičući se od srušene ograde. Zatim su počeli širok okret prema pisti.

U sjedalu nasuprot Ambri, Robert Langdon na trenutak je sklopio oči i izdahnuo.
Vani su grmjeli motori, a on je osjetio pritisak ubrzanja dok je mlažnjak jurio niz
pistu.

Nekoliko sekundi poslije, avion se podigao u nebo i oštro skrenuo prema
jugoistoku, probijajući se kroz noć prema Barceloni.