Page 176 - Dan Brown - Postanak
P. 176

„Razmišljala sam”, rekla je. „Ranije ste spomenuli da je Edmond bio u Bostonu i
             da vas je ispitivao o raznim inačicama priče o Postanku?”

                 „Da,  prije  nekih  godinu  dana.  Zanimao  se  za  razne  načine  na  koje  najvažnije
             religije odgovaraju na pitanje: ‘Odakle dolazimo?’”

                 „To bi možda bio dobar početak”, rekla je. „Možda možemo otkriti na čemu je
             radio.”
                 „Svim  srcem  sam  za  to  da  krenemo  od  početka”,  odgovorio  je  Langdon,  „no

             nisam siguran što ćemo otkriti. Postoje samo dva načina razmišljanja o tome odakle
             dolazimo  –  ono  religiozno,  da  je  Bog  stvorio  dokraja  uobličena  ljudska  bića,  i
             Darwinov  model  po  kojem  smo  ispuzali  iz  primordijalnog  blata  i  naposljetku
             evoluirali u ljude.”
                 „A što ako je Edmond otkrio treću mogućnost?” upitala je Ambra kojoj su zasjale
             smeđe oči. „Što ako je to dio njegova otkrića? Što ako je dokazao da ljudska vrsta ne
             potječe ni od Adama i Eve, ali ni iz darvinističke evolucije?”

                 Langdon je morao priznati da bi takvo otkriće – alternativna priča o ljudskom
             postanku – istinski zatresla temelje, no nije bio kadar zamisliti o čemu bi bilo riječi.
             „Darwinova  teorija  evolucije  jako  je  čvrsto  utemeljena”,  rekao  je,  „zato  što  se

             temeljni  na  znanstveno  primjetnim  činjenicama  i  jasno  pokazuje  kako  organizmi
             evoluiraju  i  prilagođavaju  se  s  vremenom  vlastitu  okolišu.  Teorija  evolucije
             općeprihvaćena je među najvećim znanstvenim umovima.”
                 „Je li?” upitala je Ambra. „Čitala sam knjige u kojima se tvrdi kako je Darwin
             bio potpuno u krivu.”

                 „Govori  istinu”,  javio  se  Winstonov  glasi  iz  mobitela  koji  se  punio  na  stoliću
             između njih. „Više od pedeset naslova objavljeno je samo u protekla dva desetljeća.”

                 Langdon je zaboravio da je Winston i dalje s njima.
                 „Neke  od  njih  postale  su  bestseleri”,  dodao  je  Winston.  „Što  je  Darwin  krivo

             shvatio...  Kako  poraziti  darvinizam...  Darwinova  crna  kutija...  Suđenje  Darwinu...
             Tamna strana Charlesa Dar…”
                 „Da”, prekinuo ga je Langdon, savršeno svjestan količine knjiga koje su tvrdile
             da potiru Darwina. „Nedavno sam i sâm pročitao dvije.”

                 „I?” nije se predavala Ambra.

                 Langdon se uglađeno nasmiješio. „Pa, ne mogu govoriti o svima, no dvije koje
             sam pročitao temelje se na stavovima koji su fundamentalno kršćanski. Jedna je išla
             toliko daleko da je ustvrdila kako je Bog posijao fosilne ostatke ne bi li time ‘iskušao
             našu vjeru’.”

                 Ambra se namrštila. „Dobro, dakle, nisu vas razuvjerile.”
   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181