Page 176 - Dan Brown - Postanak
P. 176
„Razmišljala sam”, rekla je. „Ranije ste spomenuli da je Edmond bio u Bostonu i
da vas je ispitivao o raznim inačicama priče o Postanku?”
„Da, prije nekih godinu dana. Zanimao se za razne načine na koje najvažnije
religije odgovaraju na pitanje: ‘Odakle dolazimo?’”
„To bi možda bio dobar početak”, rekla je. „Možda možemo otkriti na čemu je
radio.”
„Svim srcem sam za to da krenemo od početka”, odgovorio je Langdon, „no
nisam siguran što ćemo otkriti. Postoje samo dva načina razmišljanja o tome odakle
dolazimo – ono religiozno, da je Bog stvorio dokraja uobličena ljudska bića, i
Darwinov model po kojem smo ispuzali iz primordijalnog blata i naposljetku
evoluirali u ljude.”
„A što ako je Edmond otkrio treću mogućnost?” upitala je Ambra kojoj su zasjale
smeđe oči. „Što ako je to dio njegova otkrića? Što ako je dokazao da ljudska vrsta ne
potječe ni od Adama i Eve, ali ni iz darvinističke evolucije?”
Langdon je morao priznati da bi takvo otkriće – alternativna priča o ljudskom
postanku – istinski zatresla temelje, no nije bio kadar zamisliti o čemu bi bilo riječi.
„Darwinova teorija evolucije jako je čvrsto utemeljena”, rekao je, „zato što se
temeljni na znanstveno primjetnim činjenicama i jasno pokazuje kako organizmi
evoluiraju i prilagođavaju se s vremenom vlastitu okolišu. Teorija evolucije
općeprihvaćena je među najvećim znanstvenim umovima.”
„Je li?” upitala je Ambra. „Čitala sam knjige u kojima se tvrdi kako je Darwin
bio potpuno u krivu.”
„Govori istinu”, javio se Winstonov glasi iz mobitela koji se punio na stoliću
između njih. „Više od pedeset naslova objavljeno je samo u protekla dva desetljeća.”
Langdon je zaboravio da je Winston i dalje s njima.
„Neke od njih postale su bestseleri”, dodao je Winston. „Što je Darwin krivo
shvatio... Kako poraziti darvinizam... Darwinova crna kutija... Suđenje Darwinu...
Tamna strana Charlesa Dar…”
„Da”, prekinuo ga je Langdon, savršeno svjestan količine knjiga koje su tvrdile
da potiru Darwina. „Nedavno sam i sâm pročitao dvije.”
„I?” nije se predavala Ambra.
Langdon se uglađeno nasmiješio. „Pa, ne mogu govoriti o svima, no dvije koje
sam pročitao temelje se na stavovima koji su fundamentalno kršćanski. Jedna je išla
toliko daleko da je ustvrdila kako je Bog posijao fosilne ostatke ne bi li time ‘iskušao
našu vjeru’.”
Ambra se namrštila. „Dobro, dakle, nisu vas razuvjerile.”