Page 152 - Dan Brown - Postanak
P. 152

Pružila mu je mobitel. „Javite se.”

                 Langdon je uzeo uređaj i prihvatio poziv. „Halo?”
                 „Profesore  Langdone”,  zazvonio  je  Winstonov  glas  s  poznatim  britanskim

             naglaskom. „Drago mi je da se ponovno čujemo. Pokušavao sam vas dobiti.”
                 „Da, to vidimo”, odgovorio je Langdon, zadivljen što kompjutor zvuči savršeno
             smireno i pribrano poslije pedeset tri neuspješna poziva.

                 „Došlo je do nekih promjena”, rekao je Winston. „Postoji mogućnost da će vlasti
             na aerodromu biti upozorene da dolazite onamo. Još jednom vas molim da pozorno
             pratite moje upute.”

                 „Winstone, u tvojim smo rukama”, rekao je Langdon. „Reci nam što da radimo.”

                 „Kao  prvo,  profesore”,  rekao  je  Winston,  „ako  još  niste  bacili  svoj  mobitel,
             morate to odmah učiniti.”
                 „Stvarno?”  Langdon  je  još  čvršće  stegnuo  svoj  mobitel.  „Zar  vlastima  nije
             potreban sudski nalog prije nego što itko...”

                 „Možda  u  američkoj  policijskoj  seriji,  no  sad  imate  posla  sa  španjolskom
             Kraljevskom gardom i Kraljevskom palačom. Oni će učiniti sve što je potrebno.”

                 Langdon je pogledao svoj mobitel – bio je potpuno nespreman da se rastane s
             njim. U njemu je cijeli moj život.

                 „A što ćemo s Edmondovim mobitelom?” upitala je Ambra zvučeći uznemireno.
                 „Nemoguće ga je pratiti”, odgovorio je Winston. „Edmond je uvijek strepio od
                                                                                                        41
             hakiranja i korporacijske špijunaže. Osobno je napisao program za IMEI/IMSI  koji
             varira vrijednosti C2 njegova mobitela kako bi zavarao svako GSM presretanje.”
                 Naravno da je, pomislio je Langdon. Geniju koji je stvorio Winstona, nadmudriti
             lokalnu telefonsku kompaniju mačji je kašalj.

                 Langdon  je  pogledao  svoj  očito  slabiji  mobitel.  U  tom  trenutku  Ambra  je
             posegnula  za  njim  i  nježno  mu  ga  izvukla  iz  ruke.  Bez  riječi  ga  je  bacila  preko
             ograde.  Langdon  je  promatrao  kako  telefon  pada  i  tone  u  mračne  vode  rijeke
             Nervión.  Kad  je  nestao  ispod  površine,  osjetio  je  bol  gubitka  i  osvrnuo  se  dok  je
             gliser jurio dalje.

                 „Roberte”, prošaptala je Ambra, „samo se sjeti mudrih riječi Disneyjeve princeze
             Else.”

                 Langdon se okrenuo. „Kako, molim?”

                 Ambra se blago nasmiješila. „Puštam sve.”
   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157