Page 151 - Dan Brown - Postanak

dvojica mogli su se povezati u svakom trenutku jednostavnim telefonskim pozivom.
Gledala sam Edmonda kako satima razgovara s Winstonom. Koristio ga je kao
osobnog pomoćnika – da mu rezervira mjesto za večeru, dogovori sve s pilotima,
zapravo, da obavi sve što treba. Ustvari, dok smo postavljali prezentaciju, i sama
sam često telefonski razgovarala s Winstonom.”

Ambra je posegnula u džep Langdonova fraka, izvukla Edmondov tirkizni
mobitel i upalila ga. Langdon ga je ugasio u muzeju kako bi štedio bateriju.

„I vi biste mogli upaliti svoj telefon”, rekla je, „tako da mu oboje možemo
pristupiti.”

„Ne brinete se da će nas naći ako ih upalimo?”
Ambra je odmahnula glavom. „Vlasti nisu imale vremena dobiti potrebne sudske
naloge, pa mislim da vrijedi riskirati – osobito ako nam Winston može dati nove
vijesti o Guardijinoj istrazi i stanju na aerodromu.”

Langdon je pomalo bojažljivo upalio svoj mobitel i gledao kako se sustav diže.
Čim se pokazalo sučelje, zatreptao je i osjetio navalu ranjivosti, kao da je u trenu
postao vidljiv svim satelitima u svemiru.

Gledao si previše špijunskih filmova, rekao je sebi.

U sljedećem trenutku Langdonov je mobitel počeo zvoniti i vibrirati dok su
navirale zaostale večerašnje poruke. Na njegovo zaprepaštenje, otkad je isključio
mobitel, primio je više od dvjesto SMS-ova i e-mailova.

Dok je pregledavao pristiglu poštu, primijetio je da su se javljali isključivo
prijatelji i kolege. Raniji e-mailovi u zaglavljima su imali čestitke – Sjajno
predavanje! Ne mogu vjerovati da si tamo! – a onda, iznebuha, postali su zabrinuti i
prestrašeni; među njima bila je i poruka urednika njegove knjige Faukmana: BOŽE
BLAGI – ROBERTE, JESI LI DOBRO??!! Langdon nije doživio da je njegov učeni
urednik ikad pisao sve velikim slovima ili koristio dvostruku interpunkciju.

Sve dosad, Langdon se osjećao savršeno nevidljivim u tami vodotokova oko
Bilbaa, kao da je muzej bio samo san koji je iščeznuo.
Svuda se proširilo, shvatio je. Novosti o Kirschevu misterioznom otkriću i
okrutnom ubojstvu... sve to uz moje ime i sliku.

„Winston nas je pokušavao dobiti”, rekla je Ambra zureći u sjaj Kirscheva
mobitela. „Edmond ima pedeset tri propuštena poziva u posljednjih pola sata – svi s
istog broja – u razmacima od točno trideset sekundi.” Nasmijala se. „Neumoljiva
upornost jedna je od mnogih Winstonovih vrlina.”

U tom trenutku zazvonio je Edmondov mobitel.

Langdon se nasmiješio Ambri. „Pitam se tko je.”