Page 153 - Dan Brown - Postanak

36.

„S U M I S I Ó N T O D A V Í A no ha terminado”, izjavio je glas iz Ávilina mobitela.
Tvoja misija još nije gotova.

Ávila se ukočio na stražnjem sjedalu Uberova vozila dok je slušao novosti svojeg
nalogodavca.

„Došlo je do neočekivane komplikacije”, brzo je govorio njegov sugovornik.
„Moramo te preusmjeriti u Barcelonu. I to smjesta.”
Barcelona? Ávili je bilo rečeno da putuje u Madrid zbog daljnjih zadaća.

„Imamo razloga vjerovati”, nastavio je glas, „da dvoje Kirschevih suradnika
putuju noćas u Barcelonu, u nadi da će pronaći način da daljinski pokrenu Kirschevu
prezentaciju.”

Ávila se skamenio. „Je li to moguće?”

„Nismo još sigurni, no ako uspiju, to će očito upropastiti sav tvoj naporan rad.
Smjesta mi je potreban netko u Barceloni. Diskretno. Otiđi onamo najbrže što možeš
i zatim me nazovi.”
S tim se riječima razgovor završio.

Ávila je s neočekivanim zadovoljstvom primio te loše vijesti. Još uvijek me
trebaju. Barcelona je dalje od Madrida, no ipak samo nekoliko sati najvećom
brzinom po autocesti usred noći. Ne trateći ni trenutka, Ávila je podigao pištolj i
prislonio ga vozaču uz glavu. Vozačeve ruke vidljivo su se zgrčile na upravljaču.

42
„Llévame a Barcelona” , naredio je Ávila.
Vozač je skrenuo na sljedeći izlaz, Vitoria-Gasteiz, i zatim ubrzao na autocestu
A-l prema istoku. Jedina vozila na cesti u to doba bili su bučni šleperi koji su se
žurili stići do svojih ciljeva, Pamplone, Huesee, Lleide i, konačno, do jednog od
najvećih lučkih gradova na Sredozemnom moru – Barcelone.

Ávila je jedva mogao povjerovati u neobičan niz događaja koji ga je doveo do
ovog trenutka. Iz bezdana najdubljeg beznađa uzdigao sam se do najslavnijeg časa
svoje službe.

U jednom mračnom trenutku Ávila se ponovno našao u bezdanu, puzao je preko
dimom prekrivena oltara u seviljskoj katedrali, tragajući za krvavim ostacima
supruge i djeteta – samo kako bi shvatio da su zauvijek otišli.