Page 149 - Dan Brown - Postanak
P. 149

Razmišljala je još malo i onda se požurila van.

                 Američkog profesora zatekla je kako sam stoji na pramcu, s rukama na ogradi,
             zagledan  u  noć.  Ambra  mu  se  pridružila,  iznenadivši  se  što  je  čamac  skrenuo  iz
             glavnog toka rijeke Nervión i zaplovio na sjever malenim pritokom koji je manje
             nalikovao na rijeku, a više na pogibeljni kanal s visokim blatnim nasipima. Plitka
             voda i oštri zavoji uznemirili su Ambru, no kapetan se činio sasvim miran dok je
             najvećom brzinom jurio uskim tjesnacem, reflektorom si osvjetljujući put.

                 Brzo  je  Langdonu  ispričala  o  pozivu  iz  Juliánova  ureda.  „Znam  samo  da  je
             recepcija muzeja primila poziv iz Kraljevske palače u Madridu. Tehnički gledano,
             mogao je nazvati bilo tko i predstaviti se kao Juliánov pomoćnik.”

                 Langdon  je  kimnuo.  „To  je  mogući  razlog  zašto  je  ta  osoba  odlučila  prenijeti
             poruku umjesto da izravno razgovara s vama. Pada li vam na pamet tko bi to mogao
             biti?”  S  obzirom  na  Edmondovu  povijest  s  Valdespinom,  Langdon  je  bio  sklon
             uprijeti prst u biskupa.

                 „Mogao bi biti bilo tko”, rekla je Ambra. „Ovo su osjetljiva vremena za palaču.
             Julián korača prema tronu, tako da se mnogi stari savjetnici trude pokazati uslužnima
             i zadobiti Juliánovo poštovanje. Zemlja se mijenja, pa mislim da se velik dio stare
             garde očajnički trudi zadržati vlast.”

                 „Tko  god  bio  upleten”,  rekao  je  Langdon,  „nadajmo  se  da  neće  shvatiti  kako
             pokušavamo otkriti Edmondovu zaporku i objaviti njegovo otkriće.”
                 Čim  je  izgovorio  te  riječi,  Langdon  je  shvatio  kako  su  krajnje  naivno  shvatili
             ovaj izazov.

                 I izravnu opasnost koja im prijeti.

                 Edmond je ubijen kako informacije ne bi dospjele u javnost.
                 Na  trenutak,  Langdon  se  zapitao  ne  bi  li  mu  bilo  najsigurnije  s  aerodroma
             odletjeti ravno kući i sve ovo prepustiti nekom drugom.

                 Najsigurnije, svakako, pomislio je, je li opcija... nije.

                 Langdon  je  imao  dubok  osjećaj  dužnosti  prema  svom  bivšem  studentu,  a  taj
             osjećaj pratilo je moralno gnušanje zbog tako brutalnog gušenja znanstvenog otkrića.
             Osim toga, intelektualna znatiželja tjerala ga je da otkrije što je to točno Edmond
             pronašao.

                 I naposljetku, Langdon je bio svjestan, tu je i Ambra Vidal.

                 Žena se očito našla u krizi, i kad ga je pogledala u oči i zamolila ga za pomoć,
             Langdon je u njoj naslutio duboko osobno uvjerenje da to riješi i samopouzdanje...
             ali jednako tako i teške oblake straha i tuge. Ima tu tajni, ćutio je, mračnih, mučnih.
             Ona traži pomoć.
   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154