Page 43 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 43

kompanija  Anglo-Persian  Exploration  Co.  još  nije  proizvodila  veće
          količine nafte, ali je već tada strategija britanske Vlade imala odluku da
          je britanska prisutnost u Perzijskom zaljevu od bitne važnosti za njezine
          nacionalne  interese.  Kao  što  smo  već  vidjeli,  nezaustavljiva  njemačka
          gradnja željeznice Berlin-Bagdad igrala je značajnu ulogu u donošenju te
          odluke.
            U  julu  1912.,  na  Churchillovo  inzistiranje,  britanska  je  Vlada
          pod  vodstvom  premijera  Asquitha  imenovala  Kraljevsku  komisiju  za
          naftu i stroj na naftni pogon. Umirovljeni je lord Fisher bio imenovan
          predsjednikom te Komisije.
            Početkom  1913.  godine,  tajnim  djelovanjem,  opet  na  poticaj
          Churchilla,  britanska  je  Vlada  kupila  većinski  paket  dionica  poduzeća
          Anglo-Persian Oil (danas British Petroleum). Od toga je dana nafta postala
          središtem britanskih strateških interesa.7
            Ako je Engleska mogla ne samo osigurati svoje izravne potrebe nafte
          za prijevoz i energetsku tehnologiju budućnosti, nego i osporiti svojim
          suparnicima dostup zalihama nafte u svijetu, što je možda bilo od veće
          važnosti, onda je mogla i zadržati vodeću ulogu u sljedećem desetljeću.
          Ukratko, kad se već engleska stagnirajuća industrija nije mogla natjecati
          s  njemačkim  Daimlerovim  motorima,  onda  će  Engleska  kontrolirati
          sirovinu bez koje Daimlerovi motori ne mogu raditi. Što je sve ta engleska
          politika značila za tok svjetske historije, tek će postati jasno.



                  Sudbonosni put u Pariz Sir Edwarda Greya

            Zašto bi Engleska riskirala svjetski rat 1914. godine s ciljem zaustavljanja
          razvoja njemačkog industrijskoga gospodarstva?
            Pravi je razlog engleske objave rata u avgustu 1914. godine u suštini
          ležao  u  “staroj  tradiciji  britanske  politike,  pomoću  koje  je  Engleska
          postigla status velike sile i pomoću koje je nastojala zadržati taj status,”
          izjavio je njemački bankar
            Karl Helfferich 1918. godine. “Engleska je uvijek gradila svoju politiku
          protiv  politički  i  gospodarski  najjače  zemlje  europskoga  kontinenta”,
          naglasio je.
            “Sve otkako je Njemačka postala politički i gospodarski najjačom silom
          kontinentalne Europe, Engleska se osjećala ugroženom od Njemačke više


                                                                      43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48