Page 40 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

put i sprječava spajanje dvaju krajeva toga lanca. Taj se mali komad zove
Srbija. Srbija, mala ali prkosna, stoji na putu između Njemačke i velikih
luka Istambula i Soluna i drži vrata za Istok “Srbija je uistinu bila prva crta
obrane naših istočnih posjeda. Ako bude poražena ili uvučena u sistem
‘Berlin-Bagdad’, naše će veliko, ali slabo zaštićeno carstvo uskoro osjetiti
udar njemačkog prodora na Istok.”
Nije dakle iznenađujuće što je iza ogromnih nemira i ratova po Balkanu
tokom desetljeća prije 1914. godine, uključujući Turski rat, Bugarski rat i
neprestane nemire u tom području, engleska ruka vodilja aktivno poticala
sukobe i ratove, s ciljem uništenja saveza između Berlina i Istambula, a
osobito prekida izgradnje željeznice Berlin-Bagdad, upravo onako kako je
to Laffan natuknuo. Ali, bilo bi pogrešno na projekt izgradnje željeznice
Berlin-Bagdad gledati kao na “njemački” udar protiv Engleske. Njemačka
je u više navrata tražila suradnju Engleske na tom projektu. Od 1890-
ih godina, kad je postignut sporazum s turskom vladom oko izgradnje
posljednjih 2.500 kilometara željezničke pruge kojom bi se završila
izgradnja sve do Kuvajta, Deutsche Banka i berlinska vlada nebrojeno su
puta nastojali pridobiti sudjelovanje Engleske u gradnji i financiranju toga
ogromnog projekta.
U novembru 1899., nakon svoje posjete Istambulu, njemački je kralj
Wilhelm II. posjetio kraljicu Viktoriju u dvorcu Windsor kako bi lično
posredovao u pridobivanju Engleske da sudjeluje u tome značajnom
projektu. Njemačka je jako dobro znala da Britanija ima interese u
Perzijskom zaljevu i Suezu, radi obrane svoga Puta za Indiju, kako se to tada
zvalo. Bez znatne engleske potpore bilo je jasno da će se projekt suočiti s
velikim poteškoćama, ne samo političkim i financijskim. Veličina završnog
dijela željeznice bila je izvan mogućnosti njemačkih banaka. Čak i tako
velika banka kao što je Deutsche Bank nije to mogla sama financirati.
Međutim, Engleska je sa svoje strane sljedećih petnaest godina nastojala
na sve moguće načine usporiti i omesti izgradnju te željeznice, a u isto je
vrijeme stalno podgrijavala nadu da će sporazum ipak biti postignut i time
držala Njemačku u neizvjesnosti. Ta je igra trajala doslovno do izbijanja
rata, u avgustu 1914.
Ali, Njezino je kraljevsko britansko veličanstvo u završnoj fazi
pregovora oko bagdadske željeznice držalo u rukama adut. Bila je to
njezina veza s korumpiranim kuvajtskim šeikom. Godine 1901. engleski
su ratni brodovi u kuvajtskim vodama naložili turskoj Vladi da od tada

40