Page 39 - William Engdahl - Stoljeće Rata

Godine 1888., pod vodstvom Deutsche Banke, jedan je konzorcij
dobio koncesiju za izgradnju i održavanje željeznice koja povezuje Haidar-
Paschu, blizu Istambula, i Angoru. Kompanija je dobila ime Anatolian
Railway Company (Anatolska željeznička kompanija). Osim Nijemaca
dioničari su joj bili i Austrijanci i Talijani, a mali dionički kapital imali su i
Englezi. Izgradnja je tako dobro napredovala da je ta dionica završena prije
roka, pa je izgradnja nastavljena sve do Konje prema jugu.
Do 1896. godine otvorena je željeznička linija koja je povezivala
Berlin i Koniju, smještenu duboko u unutrašnjosti Turske, na anatolskim
visoravnima. Dio pruge dugačak nekih 1.000 kilometara bio je izgrađen
za manje od 8 godina u tom gospodarski pustom predjelu. Na vidiku
te moderne transportne infrastrukture pojavile su se stare bogate doline
rijeka Tigrisa i Eufrata. Sva željeznička infrastruktura koja je do tada bila
izgrađena na Srednjem Istoku, bila je britanska ili francuska. Sve su to
bile jako male dionice u Siriji i drugdje, koje su povezivale ključne lučke
gradove. Nije bilo ni jedne koja bi ogromnim predjelima u unutrašnjosti
otvorila put za modernu industrijalizaciju.
Po prvi je puta željeznica osigurala Istambulu i Otomanskom Carstvu
vitalnu modernu gospodarsku povezanost s cijelom njihovom unutrašnjosti
u Aziji. Kad željeznička linija dođe do Bagdada i malo dalje do Kuvajta,
bit će to najjeftinija i najbrža veza između Europe i cijeloga Indijskog
potkontinenta, svjetska željeznička veza prvoga reda.
S engleske je strane baš u tome i bio problem. “Ako se projekt ‘Berlin-
Bagdad’ ostvari, ogromno će područje, koje proizvodi gospodarska
bogatstva svih vrsta i koje se ne može napasti s mora, biti ujedinjeno pod
njemačkom vlasti,” upozorio je R. G. D. Laffan, koji je u to vrijeme bio
stariji vojni savjetnik pri srpskoj vojski.
“Rusija će time biti odsječena od svojih zapadnih prijatelja, Velike
Britanije i Francuske”, dodaje Laffan. “Njemačkoj i turskoj vojsci bit će na
dometu naši interesi u Egiptu, a iz Perzijskog će zaljeva biti ugroženo naše
indijsko carstvo. Luka Alexandretta i kontrola u Dardanelima ubrzo će
Njemačkoj omogućiti ogromnu pomorsku moć na Mediteranu.”5
Laffan je ciljao na britansku strategiju sabotiranja pruge Berlin-Bagdad.
“Samo jednim pogledom na zemljovid svijeta vidi se lanac zemalja koje
se prostiru od Berlina do Bagdada. Njemačko Carstvo, Austro-Ugarsko
Carstvo, Bugarska, Turska. Samo jedan mali komad zemlje presijeca taj

39