Page 48 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

Britanija se energično protivila Witteovoj gospodarskoj politici
i projektu Transsibirske željeznice svim sredstvima koje je imala na
raspolaganju, uključujući i pokušaje upliva na reakcionarnu rusku vlastelu
povezanu s engleskim trgovcima žitom. Ubrzo nakon početka provedbe
projekta Transibirske željeznice, jedan je britanski komentator izrazio
tada prevladavajuće gledište britanskog ministarstva vanjskih poslova
i londonskog Cityja. Govoreći o novom ruskom projektu izgradnje
željeznice, poduprtom francuskim financijskim sredstvima, koji će u
konačnici željeznicom povezati Pariz s Moskvom i Vladivostokom,
Colqhum je izjavio: “Ta pruga neće biti samo jedan od najvećih trgovinskih
puteva koje je svijet ikada vidio, nego će postati i političkim oružjem u
rukama Rusa, čiju je snagu i značaj teško procijeniti. Ona će od Rusije
napraviti jedinstvenu državu kojoj više neće biti potrebno prolaziti kroz
Dardanele ili Sueski kanal. Dat će joj gospodarsku neovisnost pomoću
koje će postati jača nego je ikada bila ili sanjala da će postati”.
Desetljećima je britanska saveznička strategija ravnoteže moći u Europi
bila građena na potpori Osmanlijskom turskom Carstvu, kao dijelu onoga
što su britanski stratezi zvali Velikom igrom - sprječavanja razvitka Rusije
u jaku i industrijaliziranu zemlju. Do tog je vremena potpora Turskoj,
koja je držala za Rusiju po život važan dostup njezinim vodama kroz
Dardanele, bila vitalnim dijelom britanske geopolitike. Ali, kako su krajem
stoljeća i početkom 1900-ih godina privredne veze između Njemačke i
Osmanlijskog Carstva jačale, tako je jačalo i britansko okretanje prema
Rusiji, a protiv Turske i Njemačke.
Trebalo je nekoliko ratova i kriza, ali, nakon neuspjelog britanskog
pokušaja da spriječi gradnju ruske Transsibirske željeznice do Vladivostoka,
koju su Rusi većim dijelom dovršili 1903. godine, Rusija je bila jako
ponižena u Rusko-japanom ratu 1905. godine, u kojemu je Britanija stala
na stranu Japana, protiv Rusije. Nakon 1905. godine, Witte je bio prisiljen
dati ostavku na mjesto predsjednika Vijeća ministara u vladi cara Nikole
H. Njegov je nasljednik bio na stajalištu da Rusija mora uspostaviti odnose
s Britanijom, nakon čega je Britancima predao prava na Afganistan i veliki
dio Perzije i ujedno pristao u značajnoj mjeri potkresati ruske ambicije u
Aziji.
Tako je 1907. godine englesko-francusko-ruska Trojna Antanta u
potpunosti uspostavljena. Britanija je stvorila mrežu tajnih savezništava
koja su okruživala Njemačku i postavila temelje za svoj nadolazeći vojni

48