Page 240 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

Nitko se u Washintgonu na to nije obazirao. Na kraju krajeva, govorili su
konzervativni Reaganovi republikanci, sindikati su “skoro kao komunisti”.
Kao nikada ranije službenim je Washingtonom dominirala britanska
politika “jeftinog rada” iz 19. stoljeća.
Godine 1982. nekada moćni međunarodni sindikat profesionalnih
vozača bio je ponižen i prisiljen prihvatiti ugovor za praktički trogodišnje
zamrzavanje plaća u toj klimi privredne tmine i ukidanja državne kontrole
nad transportom, što je potaknulo pojavu nesindikalnog kamionskog
poduzetništva. Udruga sindikata radnika u autoindustriji (United Auto
Workers), nekad jedna od najvećih koncentracija stručne američke radne
snage, prihvatila je smanjenje plaća u pregovorima s Chryslerom, Fordom
i General Motorsom 1982. godine. Uslijedili su potom ustupci sindikata
čeličana i drugih
u očajničkom pokušaju da osiguraju povlastice za starije radnike koji su
bili pred mirovinom ili da zadrže radna mjesta. Stvarni je životni standard
za većinu Amerikanaca neprestano opadao. Prihodi manjine stanovništva
rasli su kao nikada ranije. Društvo se polariziralo na temelju ogromnih
razlika u prihodima.
Od Washingtona i New Yorka do Kalifornije propovijedala se nova
dogma o “postindustrijskom društvu”. Gospodarski napredak Amerike
nije više bio povezan s ulaganjem u najmodernije industrijske kapacitete.
Čelik je proglašen “zahrdalim pojasom industrije”. Čelična su postrojenja
prepuštena propadanju, a ljevaonice rušene dinamitom. Trgovački centri,
svjetleće nove kockarnice Atlantic Cityja i luksuzna hotelska naselja postali
su “stjecištima novca”.
U vrijeme spekulativnog procvata koji je trajao tokom najvećega
dijelom Reaganova predsjedničkog mandata, novac je i dalje pritjecao iz
inozemstva za financiranje toga novog svjetskog buma. Nitko se izgleda
nije obazirao na činjenicu da su Sjedinjene Države u tom procesu za samo
5 godina, do sredine 1980-ih, od najvećeg svjetskog kreditora postale
zemlja dužnik po prvi put od 1914. Bilo je “jeftino” imati dug, a on je
rastao geometrijski. Obitelji su uzimale rekordne kredite za kupnju kuća,
automobila, video rekordera. Vlada je namicala kredite za financiranje
ogromnih gubitaka prouzročenih smanjenjem poreza i ogromnim
Reaganovim obrambenim vojnim projektom. Proračunski je deficit
pod Reaganovim “oporavkom” otkrio pravo stanje zdravlja američkog
gospodarstva. Američko je gospodarstvo bilo bolesno.

240