Page 245 - William Engdahl - Stoljeće Rata

kako su američka industrijska postrojenja i radna snaga propadali, ukupne
posljedice dva desetljeća dugog nemara postajale su očite u sveopćem
krahu vitalne javne infrastrukture nacije. Autoputevi su pucali jer nije
bilo redovitog održavanja, mostovi su konstrukcijski postajali trošni i u
mnogim su se slučajevima urušavali, u područjima zahvaćenim krizom
poput Pittsburgha vodoopskrbni su sistemi bili tako zapušteni da je voda
postala zaražena, bolnice su u velikim gradovima zapale u očajno stanje,
stambeni je fond za manje imućne obitelji drastično oronuo. Godine 1989.
Američka udruga građevinskih tvrtki (Associated General Contractors
of America) procijenila je da su potrebna hitna ulaganja u iznosu od
neto 3.300 milijardi dolara da bi se samo obnovila javna infrastruktura
Amerike, koja je bila u stanju raspadanja, tj. da bi se podigla na moderne
standarde. Nitko u Washingtonu nije bio voljan slušati. Godine 1990.
Bushova je Vlada predložila privatnu inicijativu “slobodnog tržišta” kako
bi se riješio taj problem. Washington je imao krizu proračuna. Nepravedna
je raspodjela dobiti iz vremena Reaganova “oporavka” bila vidljiva u
izvješću američke Vlade o broju Amerikanaca koji žive “ispod razine
siromaštva”. Godine 1979. kad je Paul Volcker započeo svoj monetarni
šok usred druge naftne krize, Vlada je zabilježila 24 miliona Amerikanaca
ispod razine siromaštva, a ta je razina bila utvrđena na dohotku od 6.000
dolara godišnje. Godine 1988. taj se broj popeo za više od 30%, na 32
miliona Amerikanaca. Porezna politika Reagana i Busha koncentrirala
je bogatstvo u ruke jako malobrojne elite, kao nikada ranije u historiji
Sjedinjenih Američkih Država. Od 1980. prema jednom istraživanju koje
je proveo Odbor za stanovanje (House Ways and Means Committee)
američkog Kongresa stvarni se prihod za onih 20% stanovnika na vrhu
ljestvice povećao za punih 32%.
Troškovi Američke zdravstvene skrbi, što je bio odraz čudne
kombinacije “slobodnog poduzetništva” i Vladinih dotacija, narasli su do
najviših razina u historiji i u ukupnom bruto nacionalnom proizvodu bili
su dvostruko veći od britanskih. Usprkos tome 37 miliona Amerikanaca
nije imalo nikakvog zdravstvenog osiguranja. Zdravstvena je skrb u velikim
američkim gradovima, sa siromašnim četvrtima nezaposlenih crnaca i
Latino-Amerikanaca, sličila zdravstvenoj skrbi zemalja Trećeg svijeta. A to
je trebala biti najnaprednija industrijska nacija svijeta.
Jedanaestogodišnja vladavina premijerke Thatcher u Britaniji dovela
je do jednako katastrofalnih posljedica. Špekulacije s nekretninama i

245