Page 238 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

na kratak rok, uglavnom manji od jedne godine.
To je dovelo do situacije u kojoj su kratkoročne spekulativne zarade
postale središnjim kriterijem svih ulaganja. To je potaknulo bezumni
procvat burze u New Yorku iz 1920-ih godina, a taj je procvat prouzročio
dotok inozemnih sredstava iz Londona i kontinentalnih europskih zemalja
s ciljem da uberu neviđene profite na rastućem tržištu američke burze. Sve
se to urušilo u oktobru 1929. godine.
Posljedice naftnih šokova i monetarnih šokova visokih kamatnih stopa
iz 1970-ih godina, što se nekad spominju kao velika inflacija, bile su jako
slične 1920-im godinama. Umjesto versajskih nameta ratnih odšteta koje
su gušile svjetska ulaganja u proizvodnju, svijet je sada imao ogroman
teret “restrukturiranja duga Trećeg svijeta koji je nametnuo MMF”.
Nevjerovatna stopa inflacije u ranim 1980-im godinama koja se uglavnom
kretala između 12 i 17%, diktirala je uslove obrtanja kapitala. Bilo je
potrebno namaknuti brzu i veliku dobit.
Zatim su zagovornici čudnih postavki gospodarskih zagonetki
“slobodnog tržišta” u Reaganovoj Vladi uveli takozvanu “ekonomiju
ponude” (supply-side economics). Ta je ideja bila prozirna maska za jedan
od najvećih kratkoročnih profita u historiji, na štetu općega dobra, tj.
dugoročnog gospodarskog zdravlja države.
Dok je politika nametnuta nakon oktobra 1982. radi prikupljanja
milijardi dolara iz zemalja Trećeg svijeta donijela ogromne prihode
financijskoj likvidnosti američkog bankarskog sistema, ideje Wall Streeta
i gorljivost ministra financija Donalda Regana da uklone Vladine okove s
financijskog tržišta, rezultirale su najvećom “feštom” u svjetskoj financijskoj
historiji. Kad se prašina krajem desetljeća slegla, neki su počinjali shvaćati
da je Reaganovo “slobodno tržište” uništilo cijelo nacionalno gospodarstvo.
A slučajno se radilo o najvećem svjetskom gospodarstvu i o temeljima
svjetske monetarne stabilnosti.
Na temelju priprostog i sasvim pogrešnog stava da će smanjenje poreza
osobama i poduzećima dovesti do oslobađanja “prigušenih kreativnih
energija” i drugih poduzetničkih talenata, predsjednik Ronald Reagan
potpisao je u avgustu 1982. zakon o najvećem smanjenju poreza u
poslijeratnoj historiji. Taj je zakon imao i klauzule koje su davale velike
porezne olakšice nekim spekulativnim oblicima ulaganja u nekretnine,
osobito nekretnine za komerijalne svrhe. Uklonjene su zakonske restrikcije

238