Page 244 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

Divlja klima bezakonja prouzročena deregulacijom stvorila je uslove
u kojima su normalne, dobro vodene štedne banke bile premašene brzo
rastućim bankama koje su se bavile sumnjivim novcem koji nitko nije
dovodio u pitanje. Banke su prale sredstva za tajne operacije CIA-e, kao i
za tajne operacije organiziranog kriminala obitelji Bonano i drugih - sve
je bilo jednako.
Potpredsjednikov sin Neil Bush bio je jedan od direktora banke
Silverado Savings and Loan u Coloradu , koju je kasnije Vlada optužila
za nelegalne poslove. Tatin sin Neil imao je osjećaj za dobar ukus i “dao
ostavku” sedmica dana prije nego što je njegov otac bio nominiran za
predsjedničkog kandidata Republikanske stranke na izborima 1988.9
Kako bi se mogao natjecati s novodereguliranim bankama i štednim i
kreditnim bankama, najkonzervativniji financijski sektor - osiguravajuće
kompanije za životno osiguranje, počele su u velikoj mjeri tokom 1980-ih
ulaziti u spekulativne poslove s nekretninama. Ali za razliku od banaka,
osiguravajuća društva - vjerojatno zbog toga što su uvijek u prošlosti bila
jako konzervativna, nisu nikad bila stavljena pod državni nadzor. Za
razliku od banaka, nije bilo nikakvog državnog osiguravajućeg fonda na
nacionalnoj razini koji bi štitio vlasnike polica životnog osiguranja. Godine
1989. osiguravajuća su društva držala u svojim knjigama nekretnine čija
se vrijednost procjenjivala na 260 milijardi dolara, što je bilo ogromno
povećanje u odnosu na 1980. godinu kad su
imale nekretnine u vrijednosti od 100 milijardi dolara. Međutim,
tada su nekretnine zapadale u najgoru depresiju od one tridesetih godina,
zbog koje su skrahirala osiguravajuća društva, po prvi put u poslijeratnoj
historiji, jer su uspaničeni vlasnici polica zahtijevali svoj novac.
Stvarnost se jednostavno sastojala od toga da je njujorška financijska
moć tako zavladala nad svim ostalim nacionalnim interesima od vremena
naftnih šokova iz 1970-ih da se u Washingtonu nije čuo nikakav drugi glas
od vremena meksičke krize iz 1982. Dug je poprimio zastrašujuće razmjere.
Kad je Reagan pobijedio na izborima krajem 1980., ukupni privatni i javni
dug u Sjedinjenim Američkim Državama iznosio je 3.873 milijarde dolara.
Krajem toga desetljeća popeo se na 10.000 milijardi dolara. To je značilo
da se dug u tom kratkom vremenskom razdoblju povećao za više od 6.000
milijardi dolara.10
Kako je taj teret duga bio na leđima razvoja proizvodnog gospodarstva i

244