Page 239 - William Engdahl - Stoljeće Rata

za preuzimanje tvrtki i Washington je dao jasan signal da “sve prolazi”
sve dotle dok je to povećavalo vrijednost dionica kompanija Dow Jones
Industrials.
U ljeto 1982. kad je Bijela kuća priskrbila suglasnost od Paula
Volckera i Banke za federalne rezerve da kamatne stope počnu postupno
padati, spekulativni je raj počeo nestajati. Bankrot jedne male banke za
naftu i nekretnine u Oklahomi te godine, banke Penn Square zajedno s
meksičkom krizom, uvjerio je Volckera da je došlo vrijeme popuštanja
omče na monetarnom tržištu. Od ljeta do decembra diskontna stopa
Banke za federalne rezerve SAD-a smanjivana je nevjerovatnih sedam puta,
i smanjila se za 40%. Financijska su tržišta poludjela.
Istina o Reaganovu “ekonomsom oporavku” bila je ta da on nije učinio
ništa da potakne ulaganja i poboljša tehnologiju i produktivnost industrije,
uz mali izuzetak šačice vojnih svemirskih tvrtki, koje su potpisale rekordne
ugovore s Vladom; umjesto toga novac je odlazio našpekulacije na burzi, na
naftne izvore u Texasu i Coloradu, a sve su to bila tzv. “porezna utočišta”.
Kako su se Volckerove kamatne stope smanjivale, groznica se pojačavala.
Zajmovi su došli u modu. Ljudi su zaključili da je “jeftinije” pozajmiti
danas i vraćati sutra po nižim kamatama. Ali, to nije baš tako. Američki
su gradovi i dalje išli putem dvadesetogodišnjeg nazadovanja, mostovi su
se urušavali, ceste su pucale od neodržavanja, nicali su novi ostakljeni
trgovinski centri koji su često zjapili prazni jer su neki graditelji nekretnina
dobro zarađivali na otpisivanju poreza putem takve gradnje.
Središnja je značajka Reaganova vjerovanja u politiku kredita, što je bio
odjek politike Margaret Thatcher u Britaniji, imala za cilj optužiti radničke
sindikate kao “dio problema”. Organizirano je i poduzeto sukobljavanje
klasa po uzoru na Britaniju, što je rezultiralo uništenjem organiziranog
radničkog pokreta.
Ukidanje državne kontrole nad transportom bilo je središnje oružje te
politike. Kamionski i vazdušni promet bili su “oslobođeni”. Namnožile su
se nesindikalne zračne i kamionske tvrtke, “kresači cijena”, koje su imale
slabe ili nikakve sigurnosne standarde. Povećao se broj udesa, a zarade
sindikalnih radnika su potonule. Reaganov je “oporavak” pretvarao mlade
trgovce dionicama u multimilijunere, koji su se obogaćivali jednostavnim
pritiskom na kompjutorsku tipku. Taj je oporavak u isto vrijeme sveo
stručnu proizvodnu radnu snagu Amerike na nizak životni standard.

239