Page 241 - William Engdahl - Stoljeće Rata

Godine 1983. godišnji se Vladin deficit popeo na nezamislivih 200
milijardi dolara. Usporedo s tim rekordnim deficitima širio se i nacionalni
dug koji je trgovcima obveznica na Wall Streetu i njihovim klijentima
donosio rekordnu zaradu na kamatama. Otplate kamata na ukupan
dug američke Vlade udvostručile su se u tih 6 godina, od 52 milijarde iz
1980. kad je Reagan izabran, popele su se na 142 milijarde 1986., što je
odgovaralo petini svih Vladinih prihoda. Ali usprkos tim upozoravajućim
znakovima novac je pritjecao iz Njemačke, Britanije, Nizozemske i Japana
kako bi se okoristio visokim dolarskim i spekulativnim zaradama na
nekretninama i burzi.
Svakome tko je imao osjećaja za historiju ili dugo pamćenje, to je bilo
nešto jako poznato. Sve se to već dogodilo tokom “sjajnih 20-ih” - dok
krah burze 1929. godine nije iznenada zaustavio kotač ruleta.
Kad su se na američkom gospodarskom obzoru počeli skupljati olujni
oblaci, koji su prijetili nadolazećim predsjedničkim ambicijama američkoga
potpredsjednika Georgea Busha, opet je nađen spas u nafti. Ovoga puta,
međutim, na način potpuno različit od anglo-američkih naftnih šokova iz
1970-ih. Washintgon je očito procijenio “ako možemo podignuti cijene,
zašto ih ne možemo i sniziti kad to odgovara našim interesima”.
Uspjeli su uvjeriti Saudijsku Arabiju da pokrene “obrnuti naftni
šok”, tj. da preplavi krizno svjetsko tržište nafte ogromnim količinama
nafte. U proljeće 1986. cijene OPEC-ove nafte potonule su kao olovo
na ispod 10 dolara po barelu s prosječne razine od 26 dolara od prije
samo nekoliko mjeseci. Ekonomisti s Wall Streeta magično su proglasili
konačnu “pobjedu” nad inflacijom, a namjerno su zanemarili ulogu
nafte u stvaranju inflacije u 1970-im godinama i u njezinu smanjenju u
1980-tim godinama. Potom, kad je daljnje pojeftinjenje nafte zaprijetilo
destabiliziranjem vitalnih interesa velikih britanskih i američkih naftaša a
ne samo malih neovisnih konkurentskih proizvođača nafte, George Bush
je u martu 1986. potiho otputovao u Riyadh gdje je, kako se kasnije
saznalo, rekao kralju Fahdu da bi trebao obustaviti rat cijena. Saudijski je
ministar za naftu šeik Zaki Yamani postao pogodno žrtveno janje jedne
politike kreirane u Washingtonu, a cijena nafte se stabilizirala na razini
od 14 do 16 dolara po barelu. Texas i druge države Amerike - proizvodači
nafte, gurnuti su u depresiju, ali je špekulacija na nekretninama u drugim
dijelovima Sjedinjenih Država poprimila rekordne razmjere.
Pad cijene nafte iz 1986. potaknuo je stanje koje se moglo usporediti s

241