Page 236 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

oko iznošenja prljavih dolara iz tih zemalja. Porast ovisnosti o kokainu
u industrijskim gradovima Sjedinjenih Država i Zapadne Europe, koji je
išao usporedo s eksplozijom dužničke krize zemalja Trećeg svijeta, počevši
od ranih od 1980-ih godina, zaprepašćujuće se podudarao s porastom
nelegalnih dolara koji su se “ispirali” iz Južne Amerike putem diskretnih
transfera koje su obavljale tvrtke poput nekadašnje banke Merrill Lynch
Donalda Regana. Tim je strankama, vlasnicima prljavog novca, dano
ukusnije ime - “pojedinci velike neto vrijednosti”.
U jednoj studiji o “letećem kapitalu” iz Latinske Amerike, profesor
Joe Foweraker s Kalifornijskog univerziteta u San Diegu, primijetio je da
je pomaganje tim klijentima u poslovima prebacivanja “letećeg kapitala”
postalo najprofitabilnijim dijelom posla u pogledu “krize duga” za velike
američke banke tokom 1980-ih godina. Napomenuo je da, osim nekih
50 milijardi dolara godišnjih kamata dobivenih od vlada zemalja dužnika,
velike banke poput Citicorpa, Chase Manhattana, Morgan Guaranty i
Bank of America unose “leteći kapital” u iznosu od nekih 100 do 120
milijardi dolara iz istih onih zemalja u kojima su zahtijevale brutalne mjere
štednje radi “stabiliziranja” njihovih valuta. Bilo je to prilična hipokrizija i
prilično unosno za te banke.
Godišnja je zarada velikih banaka od poslova oko latinsko-američkog
odljeva kapitala navodno pouzdano iznosila u prosjeku oko 70%, što se
držalo u strogoj tajnosti. Jedan je privatni bankar, govoreći o poslovima
njujorških i londonskih banaka s latinsko-američkim “letećim kapitalom”,
rekao da bi “neke banke ubile da se domognu komadića toga posla”. Bilo
je to blago rečeno. Godine 1983. londonski je Financial Times izvijestio da
je Brazil nadaleko najunosnije područje međunarodnog poslovanja banke
Citicorp.
Afrika je u najmanju ruku još gore prošla u toj anglo-američkoj
strategiji naplate duga. Od kolonijalnih vremena iz 19. stoljeća, kad su
Britanija i Francuska zajedno s Portugalom vladale tim kontinentom,
Afrika je uglavnom držana kao primitivni nerazvijeni izvor jeftinih
sirovina, uz izuzetak tvrdoglave Južne Afrike. Val pokreta za neovisnost za
vrijeme “dekolonizacije” iz 1960-ih i 1970-ih godina nije donio nikakvih
bitnih boljitaka na području gospodarskog napretka crne Afrike.
Naftni šokovi, iz njih proizišli šokovi u obliku porasta kamatnih stopa
od 20% i krahirajući industrijski razvoj u svijetu 1980-ih godina doslovno
su zadali smrtni udarac skoro cijelom afričkom kontinentu. Do 1980-ih

236