Page 242 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

razdobljem američkog spekulativnog balona iz 1927. do 1929. Kamatne su
stope još drastičnije pale. Novac je pritjecao da ubere rekordne profite na
njujorškim burzama. Jedna je nova financijska perverzija postala modom
na Wall Streetu, takozvani Leveraged Buy-Out (preuzimanje kompanija
tuđim, posuđenim novcem). Uz opadanje vrijednosti novca i rastuće
cijene dionica i uz Reaganovu Vladu koja je podupirala religiju “slobodnog
tržišta”, sve je bilo dopušteno. Jedna zdrava, sto godina stara industrijska
kompanija, vodena na konzervativan način, koja je proizvodila gume ili
mašine ili tekstil, postala je metom novih korporacijskih “pljačkaša” kako se
zvalo te strvinare s Wall Streeta. Blještave osobe poput T. Boone Pickensa,
Mikea Milkena ili Ivana Boeskyja postajale su milijarderima na papiru,
kao vodeći ljudi u takvom načinu preuzimanja poduzeća. Iz uzvišenih
institucija poput Harvardskog poslovnog fakulteta (Harvard Bussiness
School) proklamirana je nova filozofija korporacijskog upravljanja kako bi
se tom ludilu dale dimenzije razuma, a u ime “efikasnosti” tržišta. U jednom
tipičnom naletu preuzimanja, preuzimatelj poput Boonea Pickensa došao
bi s obećanjem da će posuđenim novcem otkupiti kontrolni paket dionica
u kompaniji koja je vrijedila mnogo više nego što je on posjedovao, poput
kompanije Union Oil iz Kalifornije ili čak kompanije Gulf Oil. Njegova
kupnja dionica u toj kompaniji - žrtvi potaknula bi rast cijena dionica.
Ako bi uspio, to bi značilo da preuzima kompaniju, skoro u potpunosti
posuđenim novcem, a taj je posuđeni novac potom vraćan, ako je sve išlo
dobro, izdavanjem obveznica “ispod razine investicija” (“below investment
grade” bonds), koje su prodavale preuzete zadužene kompanije, a koje
su opravdano postale poznate pod imenom “obveznice za otpad” (“junk
bonds”). Ako kompanija bankrotira, te su obveznice postajale otpadnim
papirom. Ali 1980-ih godina cijene dionica i nekretnina su rasle pa nitko
nije obraćao pozornost na taj rizik. Reaganove su porezne reforme dovele do
toga da je kompanijama bilo “profitabilnije” opteretiti se velikim kreditima
nego izdavati “dionička prava” (“stock eqity”), tj. obične dionice.
Kamatne stope na te “otpadne dionice” bile su vrlo visoke kako bi se
privukli kupci. “Morski psi”, a to je bio naziv za te napadače - preuzimatelje,
ubrzo bi “operušali” sredstva preuzete kompanije, rasprodali njezinu
imovinu radi brze zarade i odjurili do sljedeće žrtve, odnosno kompanije,
poput jata pirana. Tokom druge polovice 1980-ih godina takvi su potezi
preplavili Wall Street, dali zamaha kompaniji Dow i doveli korporacije do
najviših razina zaduženosti od krize iz 1930-ih godina. Međutim, zajmovi

242