Page 187 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 187

se dogoditi krajem 1970-ih), LaRouche je pozvao na de facto zamrzavanje
          odljeva sredstava na servisiranje toga duga, preko odgovarajućih moratorija
          u trajanju od nekoliko godina, kako bi se omogućilo postavljanje temelja
          razvitku manje razvijenih gospodarstava zemalja Juga. S dalekovidnošću je
          izjavio da bi, umjesto prijetnji postojećim industrijskim gospodarstvima
          zemalja članica OECD-a, takav moratorij u kontekstu ogromnih budućih
          kredita  za  ta  velika  ulaganja  u  infrastrukturu  imao  zdrav  učinak  na
          nestabilno stanje monetarnog sistema i industrijskog rasta općenito. A ako
          vodeće industrijske zemlje hitno ne prihvate to preusmjeravanje privredne
          politike, gospodarstva će se tih zemalja u svakom slučaju, predvidio je,
          “bez moratorija ipak raspasti i završiti u haosu”.
            Sljedećih je mjeseci LaRoucheov prijedlog o osnivanju Međunarodne
          banke za razvoj uvelike kružio po cijeloj Europi, Aziji i po zemljama u
          razvoju općenito. Taj je LaRoucheov prijedlog kružio i bio predmetom
          razgovora  na  sastanku  ministara  vanjskih  poslova  nesvrstanih  zemalja
          održanom  u  Limi  u  Peruu  u  avgustu  1975.  godine.  Nekoliko  mjeseci
          kasnije njegov će se utjecaj pojaviti na jednom skupu, gdje su ga postojeći
          financijski interesi Londona i New Yorka najmanje očekivali.6
            Sljedećega  avgusta,  1976.,  sastali  su  se  u  Kolombu  u  Šri  Lanki,
          predsjednici i stariji vladini dužnosnici 85 zemalja članica Organizacije
          nesvrstanih  zemalja.  Domaćin  je  bila  Vlada  premijerke  Sirimavo
          Bandaranaike. Među prisutnim su predsjednicima bili Indira Ghandi iz
          Indije i mnogi poglavari država ili vladini dužnosnici iz Afrike, Azije i
          Latinske Amerike, Alžira i Iraka.


                       Iz Kolomba stiže politički potres
            Skup  je  u  Kolombu  počeo  bez  velike  raskoši.  Nije  se  ni  po  čemu
          razlikovao  od  beskrajnih  krugova  zadjevica  i  retorike  među  brojnim
          bivšim kolonijalnim državama. Ali premijerka Bandaranaike, veteran iz
          ranijih borbi protiv britanskih i američkih interesa, koja je već ranih 1960-
          ih razvlastila britanske i američke naftne kompanije, odlučila je taj ljetni
          sastanak na vrhu pretvoriti u napad na sve teže gospodarsko stanje zemalja
          u razvoju nakon Kissingerove naftne krize.
            Završna  deklaracija  sa  sastanka  nesvrstanih  zemalja  u  Kolombu,  od
          20. avgusta, bila je dokument kakav nije stigao od voda zemalja u razvoju
          u poslijeratnom razdoblju. Tih je 85 nesvrstanih zemalja u razvoju javno

                                                                     187
   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192