Page 182 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 182

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          petrodolarski  krediti  dolazili  iz  londonskih  “eurodolarskih”  banaka
          Sjedinjenih Država i Britanije. Naftni prihodi zemalja OPEC-a, plaćani
          Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i drugim zemljama, plaćani su u dolarima, a
          ti su dolari usmjeravani i “vodeni” u londonske eurodolarske banke na
          stranom terenu kako bi bili, u obliku kredita, dani žrtvama naftnog šoka iz
          sektora zemalja u razvoju.
            U tome procesu dr. Kissinger i njegovi prijatelji nisu ništa prepustili
          slučaju.  Jedan  stariji  partner  u  jednoj  američkoj  investicijskoj  banci  u
          središtu  eurodolarskog  tržišta,  David  Mulford,  u  to  vrijeme  direktor
          londonskih eurodolarskih poslova kompanije White Weld & Company,
          imenovan  je  jednim  od  direktora  i  glavnim  savjetnikom  za  ulaganja  u
          Monetarnoj agenciji Saudijske Arabije (Saudi Arabian Monetary Agency),
          središnjoj  banci  Saudijske  Arabije,  najvećeg  proizvođača  nafte  među
          zemljama OPEC-a i zemlje u kojoj dominiraju američki “veliki naftaši”.
          Vrlo  je  malo  spominjano  u  javnosti  to  prilično  neobično  imenovanje
          građanina države protiv koje je Saudijska Arabija samo nekoliko mjeseci
          prije toga uvela naftni embargo. Osim kompanije White Weld, SAMA je
          uživala povjerljive investicijske savjete elitne londonske trgovačke banke
          Baring Brothers.
            Kao direktor institucije SAMA, David Mulford je bio na presudnom
          položaju da se pobrine da saudijske vlasti “pametno” upotrijebe svoja nova
          financijska bogatstva. Kako bi olakšala posao gospodinu Mulfordu, banka
          Citibank, usko povezana s Exxonom i američkim naftnim kompanijama
          povezanim  sa  saudijskim  ARAMCO-m,  začudo  je  imala  odobrenje
          poslovati u to vrijeme u Saudijskoj Arabiji, kao jedina banka u cijelosti
          u  stranom  vlasništvu  koja  je  imala  podružnicu  u  Saudijskoj  Arabiji.
          Nije  iznenađujuće  što  je  1974.  godine  čitavih  70%  sredstava  iz  viška
          rezervi zemalja OPEC-a bilo uloženo u inozemstvu u dionice, obveznice,
          nekretnine i slično. Od te ogromne svote od 57 milijardi dolara, čak je
          60%  završilo  izravno  u  financijskim institucijama Sjedinjenih Država i
          Britanije.3
            Već  8.  juna  1974.,  u  svojstvu  američkog  ministra  vanjskih  poslova,
          Henry Kissinger je potpisao jedan sporazum kojim je uspostavljena slabo
          zapažena američko-saudijska Zajednička komisija za ekonomsku suradnju,
          čiji je službeni mandat uključivao, između ostalih projekata, “suradnju na
          području financija”. (Kissinger je zadržao dvostruki položaj do duboko u
          mandatu predsjednika Geralda Forda, i položaj predsjednikova savjetnika


          182
   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187