Page 184 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

za američki dolar i za financijske institucije New Yorka i londonskog
eurodolarskog tržišta. Svijet je bio prisiljen skoro neprestano kupovati
ogromne količine dolara radi plaćanja energetskih zaliha bez kojih se
nije moglo. I, što je još neobičnije, taj je OPEC-ov dogovor o dolarskoj
cijeni nafte ostao na snazi usprkos kasnijim ogromnim gubicima koje su
pretrpjele zemlje OPEC-a kako je vrijednost dolara išla gore-dolje tokom
sljedećega desetljeća pa i dulje.
Jedna od posljedica tog izravnog recikliranja petrodolara u londonske
i njujorške banke bilo je izrastanje američkih banaka u divovske svjetske
bankarske sisteme, usporedo s prerastanjem njihovih poslovnih partnera
- klijentica, multinacionalnih naftnih kompanija Sedam sestara, u svjetske
industrijske divove. Anglo-američki je spoj nafte i bankarstva tako
prerastao omjere uobičajenog poduzetništva da su njihova moć i utjecaj
izgledali nedodirljivi.
Ustvari, pomoću takvih tajnih aranžmana poput američko-saudijskog
Zajedničkog sporazuma s američkim Ministarstvom financija, pomoću
poteza Davida Mulforda, kao i čudne OPEC-ove odluke o cijeni nafte
u dolarima, Washington i njujorške banke zamijenile su svoj manjkavi
poslijeratni sistem zlatne podloge iz Bretton Woodsa novim, krajne
nestabilnim sistemom dolarske podloge temeljenim na nafti, koji će, kako
su mislili, moći kontrolirati, za razliku od starog sistema zlatne podloge.
Ustvari Kissinger i financijski ustroj Londona i New Yorka zamijenili
su stari sistem zlatne podloge iz poslijeratnoga razdoblja svojim vlastitim
“petrodolarskim standardom”.
Na kraju krajeva, tko je zaista vladao OPEC-om? Samo su politički
naivni ljudi mogli vjerovati da će arapskim zemljama najednom biti
dopuštena neovisnost u pitanjima od tolikoga značaja za britanske i
američke centre moći. Da su ti krugovi moći uistinu mislili da je naftni šok
po život prijeteća opasnost, Washington je imao na raspolaganju bezbroj
načina da uspostavi razumnu cijenu OPEC-ove nafte. Njihov je cilj bio
visoka cijena nafte. Također im je cilj bio da OPEC preuzme krivnju za
to.
Dvije su rezervne valute iz Bretton Woodsa, britanska funta i američki
dolar, zadržale središnji položaj u novom petrodolarskom poretku iz 1970-
ih godina. Funta se obogatila od eksploatacije ogromnih količina nafte
iz Sjevernog mora, koja je bila spremna za tržište u pravom trenutku da

184