Page 189 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 189

Donesena  je  odluka  o  sljedećem  važnom  koraku  te  inicijative
          nesvrstanih  zemalja.  Godišnja  sjednica  Opće  skupštine  Ujedinjenih
          naroda, koja se održavala sljedećega mjeseca u New Yorku, bit će skup
          na  kojemu  će  se  iznijeti  prijedlog  Svjetskoj  zajednici  naroda.  Krajem
          septembra 1976. ministar vanjskih poslova Gvajane Frederick Wills dobio
          je  zadatak  da  iznese  stajalište  zemalja  iz  Kolomba.  Pažljivo  izjavljujući
          svoj  položaj  “nesvrstanosti”  u  odnosu  na  obje  velesile  poslijeratne  ere,
          Wills je potom nastavio iznositi okupljenim delegatima rezultate upravo
          prihvaćene Deklaracije iz Kolomba.
            Nabrajajući  uzastopne  pokušaje  nesvrstanih  zemalja,  iz  prethodnih
          godina,  da  se  iznađe  zadovoljavajuće  rješenje  za  njihovu  ekonomsku
          budućnost,  što  je  bilo  i  u  interesu  ekonomske  sigurnosti  industrijskih
          zemalja, Wills je potom ispustio svoju političku bombu: “Međunarodni
          monetarni fond i monetarni sistem iz Bretton Woodsa moraju ustupiti
          mjesto alternativnim strukturama, poput Međunarodne banka za razvoj,
          koje imaju za cilj ne oporavak i obnovu Europe ni povlaštene sporazume
          za  razvoj  tržišnoga  gospodarstva,  nego  pravednu  raspodjelu  prihoda  iz
          neravnopravnoga globalnog ekonomskog sistema.”
            Wills je zaključio: “Gorući problem duga i servisiranja duga poprimio
          je posebno značenje. Zemlje u razvoju nisu u stanju opskrbljivati svoje
          osnovne  potrebe,  kao  što  je  naglašeno  u  Kolombu,  bez  pribjegavanja
          nekom  obliku  restrukturiranja  duga  ili  moratorija.  Moramo  učiniti  sve
          što je u našoj moći da se suprotstavimo pokušajima da nas se razdijeli
          metodama  ‘slučaj  po  slučaj’.  Mi  ne  možemo  sebi  dopustiti  da  buduće
          nerođene  generacije  dajemo  u  zalog  za  ogromne  otplate  kredita  i
          uništavajuće opsluživanje duga. Vrijeme za moratorij duga je stiglo.”
            Odmah  su  se  osjetile  posljedice  deklaracija  iz  Kolomba  i  OUN-
          a.  Na  Wall  Streetu  trgovci  su  govorili  o  “krizi  povjerenja”.  Cijene
          dionica američkih banaka, osobito onih koje su bile najviše povezane s
          eurodolarskim kreditima danim zemljama u razvoju - Citicorp, Morgan
          Guaranty, Bankers’ Trust i Chase Manhattan, počele su padati na burzi.
          Američka Banka za federalne rezerve bila je prisiljena intervenirati kako bi
          pomogla dolaru, čija je vrijednost padala. Moguće posljedice zajedničkoga
          nastupa zemalja u razvoju na dolarski dug odaslale su udarne valove u
          ukupni financijski sistem.
            Rezolucija 85 nesvrstanih zemalja iz Kolomba, koju je Wills iznio u
          Ujedinjenim narodima te jeseni, bila je samo jedan dio onoga što se naglo

                                                                     189
   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194