Page 185 - William Engdahl - Stoljeće Rata

iskoristi porast cijene nafte od 400%, kao što je ranije navedeno. Britanska
je funta postala poznata kao “petrovaluta” (naftna valuta).
Dolar je profitiraozbograzlogakojesmoupravospomenuli.Bilderberška
su vijećanja tog maja 1973. u Saltsjoebadenu očito proračunata dobitnike
i gubitnike. Njima nije bilo važno to što je njihovo umjetno podizanje
cijene nafte dovelo do manipulacije svjetskog gospodarstva takvih strašnih
razmjera da je to rezultiralo dotad nezabilježenim transferom bogatstva
cijeloga svijeta u ruke uske manjine. Na kraju krajeva, nije li to bilo ono
što je Adam Smith mislio pod pojmom “draži” tržišta?
Ako nas njihove metode podsjećaju na izopačen vid stare mafijaške igre
“zaštitarskog reketa”, to je razumljivo. Isti oni anglo-američki krugovi moći
koji su izmanipulirali političke događaje kako bi doveli do poskupljenja
nafte od 400%, nakon toga su se okomili na one zemlje koje su bile žrtvom
njihova naftnog udara i “ponudile” im petrodolarske kredite za kupnju
skupe nafte i drugih vitalnih uvoznih proizvoda; naravno, sve po jako
visokim kamatama.
Za većinu svijeta koji živi u manje razvijenim dijelovima svijeta realni
je razvitak industrije i poljoprivrede pretrpio strahotne posljedice anglo-
američke naftne politike. Petrodolari su odlazili na golo refinanciranje
deficita umjesto na financiranje izgradnje infrastrukture, razvitka
poljoprivrede ili poboljšanja životnog standarda svjetskoga stanovništva.
Tokom 1975. godine politički organ anglo-američkoga liberalnog
ustroja, njujorško Vijeće za inozemne odnose, pod vodstvom njujorškog
odvjetnika Cyrusa Vancea, napravilo je niz političkih planova za 1980-e
godine, sličnih onima što su ih napravili na kritičnoj prekretnici recesije
iz kasnih 1950-ih godina. U svom prikazu globalnog monetarnog
poretka u budućnosti, Vijeće je ustvrdilo: “Izvjestan stupanj ‘kontrolirane
dezintegracije’ svjetske ekonomije legitiman je cilj u 1980-tim.” Međutim,
ustvari se dezintegrirao ukupan ustroj tradicionalnog industrijskog i
poljoprivrednog razvitka i to najjače u zemljama u razvoju.

Neobična konferencija za tisak u Bonnu

Nije čudno da se u to doba očaja pojavilo jedno novo raspoloženje.
Bilo je govora o zajedničkom nastupu protiv stanja koje su mnoge zemlje
u razvoju s pravom smatrale jednim oblikom lihvarstva prema njihovim

185