Page 183 - William Engdahl - Stoljeće Rata

za nacionalnu sigurnost i položaj ministra vanjskih poslova, što je bilo bez
presedana).
U decembru 1974. jasnije je definirana priroda te suradnje, koju su i
saudijska i vašingtonska Vlada uvijek držale u strogoj tajnosti. Američko
je Ministarstvo financija potpisalo sa saudijskom Monetarnom agencijom
u Rivadu sporazum koji je imao zadatak “uspostaviti nove odnose, preko
Njujorške banke za federalne rezerve, s Odjelom za kreditne poslove
(američkog) Ministarstva vanjskih poslova. Po tom će sporazumu SAMA
kupiti nove vrijednosnice Ministarstva financija SAD-a s rokom dospijeća
od najmanje jedne godine”, objasnio je pomoćnik ministra vanjskih
poslova SAD-a, Jack F. Bennett, koji će kasnije postati direktorom
Exxona. Bennettov je memorandum bio naslovljen na ministra vanjskih
poslova Kissingera, s nadnevkom februar 1975., što objašnjava dogovore
postignute dva mjeseca ranije.4
Osobi neupućenoj u stvarnu historiju anglo-američkih interesa u
Perzijskom zaljevu, od tih američko-saudijskih “aranžmana” nije ništa
manje začuđujuća bila ni odluka zemalja OPEC-a o prihvaćanju isključivo
američkog dolara kao sredstva plaćanja njihove nafte, a ne njemačke
marke, usprkos njezinoj očitoj vrijednosti, ni japanskog jena, ni francuskog
franka, čak ni švicarskog franka, samo američkog dolara.
Cijena nafte u dolarima počela je kao praksa koju su nakon Drugog
svjetskog rata uveli američki naftni velmože i njihovi bankari iz New
Yorka. Ali kad su vlade vodećih europskih zemalja, nakon naftnog šoka
s početka 1974., počele ulaziti u ozbiljne pregovore s arapskim zemljama,
proizvođačima nafte, da sklope ugovore za dugoročnu kupnju nafte radi
pokrivanja svojih potreba nafte, koju će se plaćati u valutama zemalja-
kupaca (što je bio jako pametan potez, koji bi u velikoj mjeri umanjio
posljedice naftnog šoka za europske zemlje), unutar OPEC-a dogodilo
se nešto neobično. Njemačka ili Francuska bi s puno manje poteškoća
osigurale domaća sredstva za plaćanje uvozne nafte u markama ili francima
umjesto što za istu svrhu moraju kupovati dolare.
Cijelu situaciju još čudnijom čini činjenica da su se ministri zemalja
OPEC-a, na jednom sastanku 1975., suglasili da ne prihvate ni jednu
drugu valutu osim američkoga dolara kao sredstvo plaćanja za svoju naftu,
čak ni britansku funtu.
Suvišno je napominjati da se taj dogovor pokazao jako vrijednim

183