Page 191 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 191

“Ujedinjeni narodi su odabrani kao mjesto za koje je postojala nada
          da  će  u  njemu  izniknuti  nova  era  globalne  suradnje.  Ta  se  nada  nije
          nikada ostvarila. Istaknuti su pobornici razvoja Trećeg svijeta, jedan po
          jedan, uklonjeni s položaja u svojim zemljama i njihova je solidarnost do
          temelja  poražena  prastarim  načelom  ‘podijeli  pa  vladaj’.  Cijene  izvoza
          i  uvoza  bile  su  manipulirane  radi  stvaranja  ogromnoga  jaza  u  platnim
          bilancama, a zemljama Trećeg svijeta rečeno je da moraju dobiti odobrenje
          od MMF-a da bi ijedna vlada ili privatna institucija razmotrila davanje
          daljnjih kredita. MMF je insistirao na strogim programima temeljenim na
          devalvaciji valute, što je povećavalo bijedu u zemljama Trećeg svijeta, bilo
          izravno odgovorno za širenje bolesti i imalo uspjeha u poticanju uzgoja
          droga, jer su te nesretne zemlje gajile tlapnje o brzim zaradama koje će
          izliječiti njihove novčane probleme.”
            O ulozi zemalja Trećeg svijeta - izvoznica nafte, Wills je dodao: “Jedina
          sirovina Trećeg svijeta koja je dobro prolazila na ekonomskom poprištu
          bila je nafta, ali su velike zalihe nafte koncentrirane na Srednjem Istoku,
          a manipulacija međuarapskim i arapsko-izraelskim sukobima, zajedno s
          ucijepljenom sklonošću za prestižnim projektima, značile su da se zalihe
          nafte Trećeg  svijeta  ne  mogu  upotrijebiti  kao  čimbenik  razvoja Trećeg
          svijeta. Jedna za drugom, zemlje Trećeg svijeta padale su u ponor inflacije
          i gladi, kratke dobi preživljavanja i visoke smrtnosti djece. Stari se poredak
          Canninga i Castlereagha, Pitta i Disraelija nastavlja.”
            Usporedba  s  metodama  britanskog  ministra  vanjskih  poslova  iz  19.
          stoljeća  Castlereagha,  majstora  tvorca  britanske  diplomacije  ravnoteže
          moći  na  Bečkom  kongresu  1815.  godine,  bila  je  prikladna.  Glavni
          protivnik, koji je upotrijebio punu moć i snagu Vlade Sjedinjenih Država,
          tajnih službi i ekonomskih snaga s ciljem da razori nastojanja potaknuta
          u  Kolombu  1976.,  bio  je  ministar  vanjskih  poslova  Kissinger,  odani
          sljedbenik Castlereagha.
            Kad su se u decembru 1976. sastali ministri vanjskih poslova Europske
          zajednice  radi  pokretanja  moguće  suradnje  s  nesvrstanim  zemljama,
          Kissinger  je  poslao  delegatima  telegram  upozorenja,  sa  slijedećim
          sadržajem:  “Sjedinjene  Države  vjeruju  da  bi  za  industrijske  zemlje  bilo
          opasno  jačanje  veza  između  CIEC-a  (Conference  for  International
          Economic Cooperation - the North-South Conference), tj. Konferencije
          za međunarodnu ekonomsku suradnju, odnosno Konferencije Sjever-Jug i
          OPEC-a. Nekoliko je predstavnika OPEC-a nastojalo javno dati do znanja


                                                                     191
   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196