Page 188 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

izjavilo da je središnja tema njihova sastanka pošten i pravedan gospodarski
razvitak. Rezolucija je objavila da su “ekonomski problemi postali najtežim
aspektom međunarodnih odnosa... Zemlje u razvoju postale su žrtvom ove
svjetske krize”, krize koja je osujećivala pokušaje tih zemalja da iskorijene
glad, bolest i nepismenost.
U tom kontekstu, navodeći gotovo udvostručeni inozemni dug od
nadolaska naftnog šoka iz 1973. i katastrofalno pogoršanje uslova trgovine
za izvozne sirovine, Deklaracija je predložila nekoliko konkretnih mjera za
stvaranje Novog međunarodnog gospodarskog poretka (New International
Economic Order).
Postojeći se poredak, kako je Deklaracija točno zabilježila, urušio
i vodio je u smjeru restriktivnih protekcionističkih gospodarskih
politika, recesije, inflacije, nezaposlenosti. Stoga je zahtijevao “temeljitu
reorganizaciju međunarodnog trgovinskog sistema da poboljša uslove
trgovine... reorganizaciju industrijske proizvodnje u cijelome svijetu koja
će za zemlje u razvoju značiti bolju dostupnost industrijskim proizvodima
i transferu tehnologije.” Govoreći o haosu postojećeg sistema iz Bretton
Woodsa, s njegovom “anarhijom i fluktuirajućim tečajevima”, Deklaracija
je pozvala na korjenitu reorganizaciju međunarodnog monetarnog sistema
s ciljem da, između ostaloga, jamči primjeren transfer investicijskog
kapitala u zemlje u razvoju.
Ali, aspekt deklaracije u Kolombu koji je uveo najviše nemira, po
mišljenju njujorškog i londonskog financijskog ustroja, bio je poziv
na “zadovoljavajuće rješenje problema javne zaduženosti, osobito za
najnerazvijenije i najjače pogođene zemlje.” Eksplozivno je pitanje vanjskog
duga po prvi puta doneseno za pregovarački stol, a nije ga donijela neka
pojedina vlada, nego 85 zemalja koje su nastupale zajednički.
Sri Lanka, bivša britanska kolonija, pod vodstvom premijerke
Bandaranaike, i Indija pod vodstvom premijerke Indire Ghandi, pomno
su pripremile dnevni red za raspravu među vodama 85 zemalja, zajedno
s Vladom još jedne bivše britanske kolonije sa sjeveroistočne obale Južne
Afrike, Gvajane. Glavni pregovarač za Gvajanu bio je njezin predstavnik
u Kolombu, ministar vanjskih poslova Frederick Wills. Tako su vlade
novooslobođenih zemalja triju bivših britanskih kolonija predvodile u
Kolombu inicijativu za stvaranje moćnoga novog saveza snaga koje će biti
u stanju preusmjeriti prioritete u industrijalizaciju i razvitak.

188