Page 188 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 188

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          izjavilo da je središnja tema njihova sastanka pošten i pravedan gospodarski
          razvitak. Rezolucija je objavila da su “ekonomski problemi postali najtežim
          aspektom međunarodnih odnosa... Zemlje u razvoju postale su žrtvom ove
          svjetske krize”, krize koja je osujećivala pokušaje tih zemalja da iskorijene
          glad, bolest i nepismenost.
            U  tom  kontekstu,  navodeći  gotovo  udvostručeni  inozemni  dug  od
          nadolaska naftnog šoka iz 1973. i katastrofalno pogoršanje uslova trgovine
          za izvozne sirovine, Deklaracija je predložila nekoliko konkretnih mjera za
          stvaranje Novog međunarodnog gospodarskog poretka (New International
          Economic Order).
            Postojeći  se  poredak,  kako  je  Deklaracija  točno  zabilježila,  urušio
          i  vodio  je  u  smjeru  restriktivnih  protekcionističkih  gospodarskih
          politika, recesije, inflacije, nezaposlenosti. Stoga je zahtijevao “temeljitu
          reorganizaciju  međunarodnog  trgovinskog  sistema  da  poboljša  uslove
          trgovine... reorganizaciju industrijske proizvodnje u cijelome svijetu koja
          će za zemlje u razvoju značiti bolju dostupnost industrijskim proizvodima
          i transferu tehnologije.” Govoreći o haosu postojećeg sistema iz Bretton
          Woodsa, s njegovom “anarhijom i fluktuirajućim tečajevima”, Deklaracija
          je pozvala na korjenitu reorganizaciju međunarodnog monetarnog sistema
          s  ciljem  da,  između  ostaloga,  jamči  primjeren  transfer  investicijskog
          kapitala u zemlje u razvoju.
            Ali,  aspekt  deklaracije  u  Kolombu  koji  je  uveo  najviše  nemira,  po
          mišljenju  njujorškog  i  londonskog  financijskog ustroja, bio je poziv
          na  “zadovoljavajuće  rješenje  problema  javne  zaduženosti,  osobito  za
          najnerazvijenije i najjače pogođene zemlje.” Eksplozivno je pitanje vanjskog
          duga po prvi puta doneseno za pregovarački stol, a nije ga donijela neka
          pojedina vlada, nego 85 zemalja koje su nastupale zajednički.
            Sri  Lanka,  bivša  britanska  kolonija,  pod  vodstvom  premijerke
          Bandaranaike, i Indija pod vodstvom premijerke Indire Ghandi, pomno
          su pripremile dnevni red za raspravu među vodama 85 zemalja, zajedno
          s Vladom još jedne bivše britanske kolonije sa sjeveroistočne obale Južne
          Afrike, Gvajane. Glavni pregovarač za Gvajanu bio je njezin predstavnik
          u  Kolombu,  ministar  vanjskih  poslova  Frederick  Wills.  Tako  su  vlade
          novooslobođenih  zemalja  triju  bivših  britanskih  kolonija  predvodile  u
          Kolombu inicijativu za stvaranje moćnoga novog saveza snaga koje će biti
          u stanju preusmjeriti prioritete u industrijalizaciju i razvitak.



          188
   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193