Page 180 - William Engdahl - Stoljeće Rata

F. William Engdahl: Stoljeće rata

grana. Dvije do tri godine poslije prvoga naftnog udara, ekonomski se
udar odrazio na svjetsku industriju čelika i proizvodnja je pala za skoro
15% ispod svog vrhunca iz 1974/75. Ali je već 1976. proizvodnja čelika
poprimila stalan trend porasta.
Slično se dogodilo i sa svjetskom pomorskom trgovinom u kojoj je
došlo do oštrog pada u ukupnim tonama po milji transporta okeanskih
brodova, kao reakcija na naftni udar iz 1974. i naglog opadanja svjetskog
gospodarstva, nakon kojega je uslijedio polagani ali stalni oporavak sve
do 1977./78. Godine 1975. zabilježila je prvi veći pad svjetske trgovine
od kraja rata, tj. od 1945. godine, za značajnih 6%, uz polagani kasniji
porast.1
Međutim, ima jedan sektor koji se nije oporavio od najvećega
financijskogiinflacijskogudarau poslijeratnomrazdoblju,a tosusiromašne
zemlje južno od ekvatora, osobito one koje nisu imale nikakvih vlastitih
zaliha nafte. Za veliku većinu zemalja u razvoju, naftni je udar značio kraj
razvoja, nemogućnost financiranja industrijskog i poljoprivrednog razvitka
i gubitak nade u bolji život koja se pojavila tokom 1960-ih godina.
Kao da ih je pogodila neka izopačena sudbina, taj se naftni udar tokom
1974. i 1975. godine poklopio s pojavom najveće svjetske suše kakve nije
bilo desetljećima, što je dovelo do jako slabih žetvi, osobito u Africi, Južnoj
Americi i nekim dijelovima Azije, upravo u trenutku kad su posljedice
naftnog udara na ekonomiju bile najveće. Kad im je očajnički bio potreban
uvoz rekordnih količina žita i drugih namirnica iz Sjedinjenih Američkih
Država i Zapadne Europe, većina se nerazvijenih zemalja našla suočena s
glađu, bez mogućnosti da financira tako velike količine uvozne hrane, a da
ne spominjemo financiranje naftnog udara.
Stanje do kojega je dovelo anglo-američko odvajanje dolara od zlata u
avgustu 1971., nakon čega je uslijedila iznuđena inflacija cijene nafte od
400%, stvorilo je katastrofu za većinu svjetskog stanovništva koje živi u
zemljama u razvoju.
U to je vrijeme predsjednik Talijanske banke Guido Carli primijetio
da se “na bankarsku zajednicu sve više gleda s mržnjom... Osjećaj
nepovjerenja proizlazi iz uvjerenja da su komercijalne banke prigrabile
preveliki dio monetarnog suvereniteta”. Carli je opisao učinke naftnog
šoka na svjetske financijske tokove u jednom obraćanju kolegama
bankarima početkom 1976. godine. U kontekstu odvajanja dolara od zlata

180