Page 7 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

buduüoj cenzuri.
U tom se trenutku zbila druga velika novost. Jedan mladi þikaški izdavaþ, bez gotovine ali
pun vizija o buduünosti, pogledao je moj rukopis i kupio ga za þetiristo pedeset dolara, sav novac
koji je mogao namaknuti, da ga objelodani u brojevima dva, tri i þetiri revije koja se tek trebala
roditi.
Mladiü je bio Hugh Hefner. Revija koja se pojavila zimi 1953/54. godinu i koja je šokirala
i oplemenila svijet zvala se Playboy. Ostalo je povijest. Od tog skromnog poþetka hrabri je
izdavaþ u uplašenoj državi opstao i uspio. Kad sam prije nekoliko mjeseci sreo Hefnera na
otvorenju njegovih novih ureda u Kaliforniji, rukovao se sa mnom kazavši: "Hvala vam što ste
bili uza me." Samo sam ja znao o þemu on to govori.
Preostaje mi još samo da spomenem proroþanstvo koje je moj šef vatrogasaca Beatty
izrekao 1953. godine, negdje na polovici knjige. Ono se odnosilo na knjige koje se pale bez šibica
i vatre. Jer, ne možete paliti knjige, zar ne, ako svijet budu þinili neþitaþi, neuþenici, neznalice.
Ako širom svijeta košarka i nogomet sami preplave TV ekrane, nema potrebe ni za kakvim
Beattyjima koji üe paliti petrolej ili goniti þitatelje. Ako se najbolje ocjene sve više rastapaju i
išþezavaju kroz pukotine i ventilaciju uþionice, tko üe, uskoro, išta znati ili voditi raþuna o bilo
þemu?
Naravno, nije sve izgubljeno. Ima još vremena ukoliko budemo vrednovali uþitelje,
studente i roditelje, ukoliko sve uþinimo odgovornima za kvalitetu, ukoliko se pobrinemo za to da
svako dijete do navršene šeste godine u svakoj zemlji može živjeti u knjižnicama i uþiti po naþelu
osmoze. Tada üe naše statistike o drogama, uliþnim bandama, silovanjima i umorstvima pasti
negdje posve blizu ništici. No negdje nasred knjige vatrogasni poglavar sve to i kaže, proriþXüi
jednominutnu TV reklamu s tri sliþice u sekundi, i to bez ikakva predaha od bombardiranja.
Poslušajte ga, spoznajte što on to veli, pa onda otiÿite i sjednite uz svoje dijete, otvorite knjigu i
okrenite stranicu.
I, dakle, na kraju, ovdje imate ljubavnu vezu pisca s knjigama, ljubav jednog tužnog
þovjeka, Montaga, ne prema djevojci iz susjedstva, nego prema teleüaku s knjigama. Koja li je to
romanca! Sastavljaþ popisa u Lomaþi postao je knjižniþar u Svijetlom feniksu koji naizust zna
Lincolna i Sokrata, postao je Pješak koji šeüe u kasni sat da bi postao Montag, þovjek koji vonja
po petroleju, koji susreüe Clarisse, koja onjuši njegovu odoru i otkrije mu njegovu užasnu životnu
ulogu, a to je navelo Montaga da se pojavi u mojem pisaüem stroju jednoga dana prije þetrdeset
godina i da me zamoli da bude roÿen.
"Poÿi," rekao sam Montagu ubacujuüi još jedan novþLü u stroj, "i živi svojim životom
mijenjajuüi ga u hodu. Ja üu za tobom."
Montag je potrþao. Slijedio sam ga.
Montagov je roman ovdje.
Zahvalan sam što ga je napisao umjesto mene.