Page 26 - Ray Bradbury - Fahrenheit 451

blizu žene.
- Neüete je valjda ostaviti ovdje? - prosvjedovao je.
- Neüe iüi.
- Onda je primorajte.
Beatty je podigao ruku u kojoj je bio sakriven upaljaþ. -Moramo se vratiti kuüi. Osim
toga, ovi fanatici uvijek su skloni samoubojstvu; poznate stvari.
Montag je položio ruku na ženin lakat. - Možete poüi sa mnom.
- Ne - kazala je. - Ipak, hvala vam.
- Brojim do deset - rekao je Beatty. - Jedan. Dva.
- Molim vas - rekao je Montag.
- Nastavite - rekla je žena.
- Tri. ýetiri.
- Ovamo. - Montag je povukao ženu.
Žena je mirno odvratila: - Želim ostati ovdje.
- Pet. Šest.
- Možete prestati brojiti - rekla je. Rastvorila je malo prste jedne ruke, a na dlanu se
ukazao jedan jedini maleni predmet.
Obiþna kuhinjska šibica.
Pri pogledu na nju ljudi su žurno nahrupili van iz kuüe. Kapetan Beatty, þuvajuüi svoje
dostojanstvo, polako je uzmaknuo kroz ulazna vrata, a njegovo ružiþasto lice gorjelo je i sjalo od
tisuüa plamenova i noünih uzbuÿenja. Bože, pomislio je Montag, istina je! Uzbuna je uvijek
noüu. Nikad danju. Je li to stoga što je vatra noüu ljepša? Spektakl veüi, predstava bolja? Na
ružiþastom Beattyjevom licu, sada pri vratima, ocrtavao se traþak panike. Ženina je ruka grþevito
stiskala tu jednu jedinu šibicu. Petrolejske su se pare vijale oko nje. Montag je osjetio kako mu u
prsima poput srca tuþe skrivena knjiga.
- Odlazite - rekla je žena, a Montag se povlaþio unatraške kroz vrata za Beattyjem, niza
stube, preko travnjaka, po petrolejskom putiüu koji se pružao poput traga nekog opakog puža.
Na verandi, na koju je izašla da ih spokojno odmjeri svojim oþima, a njezina je mirnoüa
znaþila osudu, žena je stajala nepomiþno. Beatty je kvrcnuo prstima da upali petrolej. Zakasnio
je. Montag je zinuo.
Žena na verandi, prepuna prezira prema svima njima, ispružila je ruku i kresnula šibicom
po ogradi. Ljudi iz kuüa potrþali su niz ulicu.

Putem prema vatrogasnoj postaji nisu ništa govorili. Nitko nikog nije gledao. Montag je
sjeo na prednje sjedalo s Beattyjem i Blackom. Nisu þak ni pušili lule. Sjedili su i zurili preda se
iz velikog daždevnjaka dok su zamicali za ugao i tiho se udaljavali.
- Gospodar Ridley - rekao je naposljetku Montag.
- Što? - upitao je Beatty.
- Rekla je "Gospodaru Ridley." Kazala je nešto ludo kad smo joj došli na vrata. "Budite
þovjek", kazala je, "gospodaru Ridley." Nešto tako, tako nekako.
- "Danas üemo, po milosti Božjoj, upaliti u Engleskoj takvu svijeüu koja se, nadam se,
nikad neüe utrnuti" - rekao je Beatty. Stoneman je pogledao kapetana, kao i zateþeni Montag.
Beatty je protrljao bradu. - Jedan þovjek po imenu Latimer rekao je to jednom drugom
þovjeku koji se zvao Nicholas Ridley, dok su ih žive spaljivali zbog krivovjerja u Oxfordu 16.
listopada 1555. godine.
Montag i Stoneman ponovno su se zapiljili u ulicu koja je promicala pod toþkovima.