Page 6 - Platon - Država
P. 6

postane  saučesnik  u  njihovim  zlodelima.  Kad  sam  sve  to                i  valjani  predstavnici  filozofije,  ili  dok  se  upravljači  dr­
                        video  i  još  mnoge  druge  stvari  koje  nisu  bile  ništa  manje           žava,  nekim  božanskim  promislom,  ne  počnu  baviti  filo­
                        krupne,  razgnevio  sam  se  i okrenuo  od te bede.                           zofijom."  (324,  325,  326).
                             Međutim,  posle  kratkog  vremena  srušena  je  vlada
                        Tridesetorice  i s  njome  ceo  poredak.  Mene  je  opet,  iako               U  ovom  svedočanstvu  iz  kojeg  se  obično  uzimaju  najvaž­
                        sada  slabije,  ponela žudnja  da  se  odam  javnim  i  državnim         niji  podaci  ο  Platonovom  životu  i  radu 3  naročito  je  značajno
                        poslovima.  Istina,  i  u  tom  rastrojenom  nemirnom  vre­              ono  što Platon  govori  ο  Sokratu, jer  se prilično jasno  vidi  kako
                        menu  dogodile  su  se  mnoge  stvari  koje  su  mogle  izazvati         je  njemu  teško  pala  Sokratova  smrt.  Uz  to,  vidi  se  kako  je
                        ogorčenje,  i  nije  za  čuđenje  što  su  neki  iskoristili  revolu­    neosnovano  i nepravedno optuživati  Platona za  održavanje veza
                        ciju  da  se  osvete  svojim  ličnim  neprijateljima.  Ipak  su          sa  vladom  Tridesetorice  samo  zbog  toga  što  mu  je  Kritija  bio
                        oni  koji  su  se  vraćali  iz  progonstva  bili  veoma  umereni.        ujak.  Po  onome  što  Platon  govori  ο  Sokratu  jasno  je  da  je
                        Ali,  po  nekom  zlom.  udesu,  neki  od  vlastodržaca  opet  po­        Sokratova  smrt  čak  presudno  delovala  na  sav  njegov  dalji
                        zovu  pred  sud  onog  istog  Sokrata,  mog  prisnog  prijatelja,        život  i  rad.
                        na  osnovu veoma  zločinačke  optužbe  koja  bi  se  mogla  od­               Sokrata  je  Platon  upoznao  kad  mu  je  bilo  20  godina  i
                        nositi na  sve  druge pre  nego  na  Sokrata.  Kao bogohulnika           odmah   se  priklonio  njegovoj  filozofiji.  Pre  toga  mu  je  učitelj
                        optužili  su  ga  jedni,  a  drugi  osudili  i  pogubili  što  nije      filozofije  bio  čuveni  sofist  Kratil  koji  je  Heraklitovu  dijalek­
                        hteo,  dok  su  još  sami  živeli  u  bedi  izgnanstva,  da  uče­        tiku  sveo  na  relativizam  i  sofistiku  i  time  dosta  doprineo  da
                        stvuje  u  bezbožnom  zatvaranju  jednoga  od  njihovih  pro­            Platon  kasnije  postane  oštar  protivnik  Heraklitove  dijalektike.
                        gnanih  prijatelja.                                                      Napustivši  Kratila,  prišao  je  elejskoj  školi,  koja  mu  je  bila
                             Posmatrajući  te  događaje  i  ljude  koji  su tada  uprav­         bliža,  ali  ni  tu  nije  našao  sve  što  je  tražio.  Tek  kad  je  Sokrata
                        ljali  političkim  životom,  a  isto  tako  i  zakone  i  običaje,       upoznao,  našao  je  uporište  za  svoj  filozofski  razvoj.  Naročito
                        činilo  mi  se,  što  sam  dublje  gledao  u  stvari  i  sve  više  za­  je  kod  Sokrata  cenio  odlučnost  i  doslednost  u  borbi  protiv
                        lazio  u  godine,  da  mi  je  sve  teže  da  se  uspešno  bavim         sofista,  pa  je  upravo  zbog  toga  upotrebio  antitezu  Sokrat  —
                        državnim  poslovima.  Video  sam,  naime,  da  to  nije  mo­             sofisti  za  razvijanje  sopstvenih  ideja.  A  to  je  učinio  iz  više
                        guće  bez  prijatelja  i  pouzdanih  saradnika,  a  takve  nije          pobuda.  Pre  svega,  činuo  mu  se  da  će  najbolje  afirmisati  So­
                        bilo  lako  naći  među  onima  koji  su  već  dotad  bili  u  poli­      krata  i  svoje  sopstvene  filozofske  ideje  ako  razvije  kritiku  so­
                        tičkom  životu,  jer  se  u  našoj  državi  više  nije  upravljalo       fista;  zatim,  Sokrat  mu  je  bio  ne  samo  nedostižni  uzor  savrše­
                        po  običajima  i  pravilima  naših  predaka,  a  bilo  je  nemo-         nog  mudraca  već  i  uzor  ličnog  heroizma.  Mogao  je,  dakle,  bez
                        gućno  da  tek  stičem  nove  prijatelje  bez  suviše  velikih           ikakve  rezerve  da  stavlja  u  usta  Sokratu  svoje  sopstvene  misli,
                        teškoća.  Osim  toga,  pisano  pravo  i  moral  pogoršali  su  se        iako  je  otišao  dalje  od  svog  učitelja.  I u  Državi  se  lepo  vidi
                        u  neverovatnoj  meri.  Ako  sam,  dakle,  isprva  izgarao  od           kako  on  predstavlja  Sokrata  u  svojim  dijalozima.
                        žudnje  da uđem  u  politički  život,  mene  je,  kad  sam  osmo­             Istoričari  filozofije,  helenski  i  razni  drugi  istraživači  veo­
                        trio  te  prilike  i  video  da  se  sve  kovitla,  uhvatila  na  kraju  ma  su  brižljivo  ispitivali  sve  što  ima  nekog  značaja  za  Plato­
                        vrtoglavica.  Nisam,  istina,  prestao  da  razmišljam  kako             nov  žvot  i  misaoni  razvitak.  Zna  se  da  je  napustio  Atinu  posle
                        bi  se  mogle  poboljšati  i  te  prilike  i  celokupno  državno         Sokratove smrti,  ne  samo  iz  straha  što  je  bio  Sokratov  đak  već
                        uređenje,  ali  sam  za  delatnost  očekivao  pravi  trenutak.           i  iz  velike  tuge  što  je  izgubio  učitelja.  Prvo  je  otputovao  u
                        Na  kraju,  uverio  sam  se  da  sve  postojeće  države  imaju           Megaru  da  upozna  Euklida,  zatim  je  bio  u  Kireni,  u  Africi,  gde
                        rđavo  uređenje,  jer  je  u  njima  stanje  zakona  gotovo  ne­         je  izučavao  matematiku  kod  čuvenog  matematičara  Teodora,
                        popravljivo  ukoliko  ne  dođe  do  nekih  energičnih  podu­             koji  se  javlja  u  nekoliko  njegovih  dijaloga.  Veruje  se  da  je
                        hvata  kad  za  to  budu  pogodne  prilike.  I  tako  sam  bio           ovom  prilikom  posetio  i  Egipat.  Po  povratku  u  Atinu  (smatra
                        doveden  do  toga  da  tvrdim  u  slavu  filozofije  da  se  po­         se  da  je  tada  napisao  Apologiju  —  Odbrana Sokratova)  sav  se
                        moću nje  može  saznati  sve  što  je  pravično  u  životu  države
                        i  pojedinca  i  da  se,  prema  tome,  ljudski  rod  neće  oslobo­           3  Od  13  pisama  koja  su  se  sačuvala  kao  Platonova,  samo  tri  (6,
                        diti  nevolja  sve  dok  ne  uzmu  vlast  u  svoje  ruke  pravi          7,  8)  uzimaju  se  kao  potpuno  autentična.  Sedmo  pismo  se  nikada  nije
                                                                                                 dovodilo  u  sumnju  i  služilo  je  kao  osnova  Platonove  biografije.
                   χ                                                                                                                                        XI
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11