Page 139 - Platon - Država
P. 139

—  Pomislićemo   —  reče.                                                      —   Nema  druge  tako  brze  i  tako  snažne  promene  —
                             —  I  zar  onda  nećemo  reći  da  ljudi  tamo  postaju                   reče  on  —  koja  bi  častoljubiva  mladića  načinila  pohlep­
                        takvi  zbog  neobrazovanosti,  zbog  lošeg  vaspitanja,  brige                 nim  za  novcem.
                        i  državnog  uređenja?                                                    e         —  Da  li  je  takav  čovek  oligarhičan?  —  upitah ja.
                             —  Reći ćemo, naravno.                                                         —  Takav  se  čovek  svakako  razvio  od  čoveka  sličnog
                             —  To  bi,  dakle,  bila  oligarhična  država  i  takvi  bi               onom  uređenju  iz  koga  se  razvila  oligarhija.
                        bili  njeni  nedostaci,  a  verovatno  ih  ima  i  više.                            —  Pogledajmo   sada  ima  li  on  sličnosti  sa  oligar­
                             —  Sasvim  je  moguće  —  reče  on.                                       hijom!
                  553        —  Da  završimo  —  rekoh  —  i  sa  uređenjem  te  dr­              554       —   Pogledajmo.
                        žave,  koju  nazivaju  oligarhijom  i  koja  svoje  upravljače                      IX.  —  On  liči  pre  svega  na  nju  po  tome  što  najviše
                        određuje  prema  proceni  imovine.  A  onda  da  razmotrimo                    ceni  novac,  zar  ne?
                        čoveka  koji  odgovara  ovome  uređenju:  da  vidimo  kako                          —  Da.
                        on  postaje  i  kakav  je  kad  je  već  postao.                                    —  I  po  tome  što  je  štedljiv  i  vredan;  što  će  dopu­
                             —   Svakako.                                                              stiti  samo  zadovoljavanje  potrebnih  požuda;  što  drugih
                             VIII.  —  Zar  se  timokratski  čovek  neće  preobraziti                  troškova  neće  imati  i  što  će ostale  požude  obuzdavati  kao
                        u  oligarhičnog  upravo  na  ovaj  način?                                      suvišne.
                             —   Na  koji  način?                                                           —  To  je  tačno.
                             —   Kad  timokratski  čovek  ima  sina,  ovaj  se  najpre                      —  On  je  zapušten  —  nastavih  ja  —  stvara  novac  od
                        ugleda  na  svog  oca  i  ide  njegovim  stopama;  a  zatim  kad               svega,  i  samo  misli  na  to  kako  da  ga  zgrne,  onakav  je
                   b    vidi  da  se  ovaj  iznenada  spotakao  ο  državu  kao  ο  greben,       b     kakve  svet  hvali;  zar  takav  čovek  nije  sličan  takvom
                        izgubio  svoje  blago  i  upropastio  samog  sebe,  i  onda,  kao              državnom  uređenju?
                        vojskovođa,  ili  sa  nekog  drugog  velikog  položaja  došao                       —  Meni  se  svakako  čini  da  jeste  —  reče  on  —  jer
                        pred  sud,  bio  napadan  od  sikofanta  i  osuđen  na  smrt,                 je  kod  takvog  čoveka,  kao  i  kod  takve  države,  novac  na
                        ili  na  izgnanstvo,  ili  na  gubitak  građanskih  prava  i  svoje            najvećoj  ceni.
                        imovine...                                                                          —  Po  mome   mišljenju  —  rekoh  ja  —  to  dolazi  otu­
                             —   A  tako  što  se  dešava  —  reče  on.                               da  što  takav  čovek  nije  mario  za  svoje  obrazovanje.
                             —   Kad,  dakle,  sve  to  vidi,  ο  prijatelju,  kad  sve  pre-               —  Tako  je, jer inače  ne bi  slepca 27  postavio  za horo-
                        trpi  i  izgubi ono  što  je imao,  on  će odmah  i  častoljubivost           vođu  i  ukazao  mu  najviše  počasti.
                   c     i  srčanost  glavačke  zbaciti  sa prestola  svoje  duše;  ponižen                 —  Dobro  —  rekoh  ja.  —  Ali  pogledaj  ovo:  zar  ne­
                        siromaštvom,  on  će  se  baciti  na  sticanje  bogatstva,  upi-              ćemo   reći  da  se  u  njemu,  zbog  nedostatka  obrazovanja,
                        njaće  se,  radeći  i  štedeći.  te  će  tako  prikupiti  novac.  Zar         javljaju  trutovske  požude,  jedne  prosjačke  a  druge  lu·
                        sumnjaš  u  to  da  će  takav  čovek  onda  požudu  i  strast  za        c    peške,  koje  on,  brinući  se  za  ostale  stvari,  silom  obuz­
                        sticanjem  blaga  staviti  na  presto  i,  ukrašavajući  ih  kru­              dava?
                        nom,  ogrlicama  i  pripasujući  im  sablje  načiniti  ih velikim                   —  Tako  je.
                        kraljem 26  u  svojoj  duši?                                                        —  Znaš  li  onda  gde  treba  gledati  ako  hoćeš  da  vidiš
                             —   Verujem  da  će  biti  tako.                                         njegove  lupeške  požude?
                   d          —  A  razumnost  i  srčanost  staviće  — mislim  — pred                       —  Gde?  —  upita  on.
                        noge  ovome  kralju,  jednu  s  jedne,  a  drugu  s  druge  strane                 —   Na  upravljanje  sirotinjskim  novcem  i,  uopšte,
                        i,  pretvarajući  ih  u  robove,  primoraće  jednu  da  ne  smera             tamo  gde  on  ima  mnogo  mogućnosti  da  čini  nepravdu.
                        i  ne  razmišlja  ni  ο  čemu  drugom,  nego  kako  će  od  manje                   —  To  je  istina.
                        novaca  stvoriti  više,  a  srčanost,  opet,  da  se  ne  divi  i  đa              —   Zar  onda  već  po  tome  nije  jasno  da  takav  čovek
                        ne  ceni  ništa  osim  bogatstva,  i  da  se ne  ponosi  ničim  dru­          u  poslovima  u  kojima  je  na  glasu  kao  tobože  pravedan
                        gim  nego  sticanjem  blaga  i  samo  onim  što  dovodi  do  bo­              čovek,  obuzdava  ostale  zle  požude  u  sebi?  On  nije  uveren
                         gatstva.                                                                d     da  je  poštenje  bolje,  i  svoje  sklonosti  ne  stišava  lepim  re-

                   248                                                                                                                                     249
   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144