Page 375 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

razgledati sva Alahova obitavališta prije nego što mu se

izlila voda iz prevaljenog ćupa.« (F. M. Dostojevski,
Idiot, Zagreb, Znanje 1982. Preveo Zlatko Crnković)

Narkoza ili padavica uopće nisu neophodni uvjeti za

mistička stanja običnih ljudi.
»Neki uvjeti okolne prirode čini se da imaju neobičnu

moć da probude slična mistička raspoloženja«, kaže

prof. James. Točnije bi bilo kazati da se ta moć krije u
svim vidovima okolne prirode. Promjena godišnjih

doba - prvi snijeg, početak proljeća, kišni i topli
ljetni dani, miris jeseni - bude u nama čudna

»raspoloženja« koja sami ne razumijemo. Kadšto se
ta raspoloženja pojačavaju i dosegnu osjećaj potpune

stopljenosti s prirodom. Svaki čovjek ima svoje

trenutke koji na njega djeluju jače od drugih. Na
neke mistički djeluje oluja, na druge izlazak sunca,

neke doslovce hipnotizira more ili šuma, stijene ili
vatra. Već sam upozorio na to da glas spolnosti ima u

sebi mnogo od tog mističkog osjećanja prirode, a to je
zapravo isti osjećaj koji stvaraju šuma, stepa, more...

»Ponekad mi se javljala svijest o Božjoj blizini«, piše
jedan prijatelj profesora Jamesa. »Neko prisuče, mogao

bih reći nešto u meni što je činilo da sebe osjećam
dijelom nečeg većeg od mene što upravlja mnome.

Tada sam osjećao da sam jedno sa stablima, travom,
pticama, kukcima, sa svime što postoji u prirodi.

Radovala me sama činjenica da postojim, da sam dio

kiše koja pada, sjene oblaka, debla stabla.«

Jedan moj znanac pisao mi je o sličnom stanju što ga je

on doživio.