Page 370 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 370

Ponavljanje tog iskustva otkriva da je ono uvijek isto i

               kao da ne može biti drugačije. Kad se vrati u normalno
               stanje, čovjek se samo djelomice i povremeno sjeća tog
               događaja.   I   uzalud   pokušava   formulirati   njegovo

               zbunjujuće značenje uz jedinu utješnu naknadnu misao:

               da je spoznao najstariju istinu i da je završio s Ijudskim
               teorijama o podrijetlu, značenju i sudbini čovječanstva. U

               »duhovnim stvarima« on je s onu stranu pouke.
                  Ta pouka izuzetno je važna: Kraljevstvo je u nama.

               Svaki  dan  je  Sudnji  dan:  no,  ona  ne može  biti  cilj
               vječnosti niti ikakva shema cjeline. Astronom skraćuje

               niz zbunjujućih brojeva povećanjem svoje jedinice

               za mjerenje; tako i mi možemo množinu stvari koja
               nas guši svesti na ono jedinstvo kojemu svatko od

               nas teži.
                  Otkad sam spoznao to otkrivenje, ono je za mene bilo

               duhovna hrana. U prvom  objavljenom članku o tome
               napisao sam:

                   »Svijet više nije otuđeni užas, kako su me dosad učili.
                      Odbacivši oblakom potamnjele i još uvijek užarene

               zidine na kojima su doskora odzvanjali Jehovini gromovi,
               moj sivi galeb podiže krila u susret noći i neustrašiva oka

               leti mračnim daljinama.«

                  A sada, nakon dvadesetsedam godina od tog iskustva,
               krila su posijedila, no oko je još uvijek neustrašivo dok
               obnavljam i naglašavam to što sam tada rekao. Ja znam

               - budući da sam spoznao - značenje Postojanja: zdravo

               središte svemira koje istovremeno donosi i ushićenje i
               spokoj   Ijudskoj   duši,   za   koje   jezik   razuma   još   nema

               drugog imena doli Anestetičko otkrivenje.«



                 »Pridodajem (kaže prof. James) još jedno zanimljivo
               anestetičko okrivenje koje mi je priopćeno u rukopisu.

               Jedna darovita žena udisala je eter pred operaciju.
   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375