Page 372 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Nisam shvatila Božju nakanu, vidjela sam samo

njegovo nastojanje i njegovu bešćutnost prema ljudima.
On nije mislio o meni . . . kao što čovjek kad puca ne
misli da će povrijediti čahuru. Pa ipak, nakon buđenja

prvi mi osjećaj bijaše i izrekla sam ga u suzama:

«Domine non sum digna»' (Gospodine nisam dostojna),
jer sam bila uzdignuta na visinu koje nisam bila

dostojna. Shvatila sam da sam za tih pola sata pod
eterom služila Bogu jasnije i čišće no ikada i kako se

nisam usudila ni sanjati. Ja sam bila sredstvo njegova
dostignuća i otkrivenja nečega, ne znam čega ni kome, i

on je za to upotrijebio svu bol za koju sam ja bila
sposobna.

Dok sam se vraćala svijesti pitala sam se zašto, budući
da sam otišla tako duboko, zašto nisam vidjela ništa od

onoga što sveci nazivaju Božjom ljubavlju, ništa osim
njegove bešćutnosti. A onda sam začula jedva čujni

odgovor i on je glasio:
«Spoznaja i Ljubav su Jedno a mjerilo je patnja.»

Navodim te riječi kako su k meni stigle. Tada sam se

konačno osvijestila (u nešto što se činilo poput sna u
usporedbi sa zbiljnošću onoga što sam napuštala). . .«

J. A. Symonds (kaže prof. James) priča o zanimljivom

mističkom iskustvu pod djelovanjem kloroforma:
»Kad je prošao osjećaj gušenja činilo mi se da sam u

stanju potpune praznine. Zatim su nadošli, naizmjence s

tamom, bljeskovi jarkog svjetla s jasnim viđenjem onoga
što se oko mene događa, ali bez osjeta dodira. Mislio
sam da sam blizu smrti, kad odjednom, duša mi postane

svjesna Boga, koji je očito sišao k meni i vodio me, tako

reći, u moćnu, osobnu sadašnju zbilju. Osjetio sam kako
me, poput svjetla zapljusnuo . . . Nisam u stanju opisati
kakvu sam radost tada doživio. Kad sam se postupno