Page 379 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Zašto? Čemu sve to? Dobro, svi će biti siti. Odlično. I
što još? Dakako, dok se čovječanstvo ne oslobodi gladi

i siromaštva, dok uz raskošne palače i udobne kuće
postoje smrdljiva predgrađa, dok pored nas ljudi umiru

od gladi i ubijaju se od očaja, mi nemamo prava govoriti
ni o kulturi ni o civilizaciji.

No, pretpostavimo da svega toga više nema. Na zemlji
vlada stvarna nekrivotvorena civilizacija i kultura. Više

nitko nikoga ne ugnjetava. Svi mogu živjeti i disati.
Dobro, i što onda?

Onda, nekoliko bombastičnih fraza o »nevjerojatnim

vidicima« što se otvaraju pred znanošću -
»komunikacija s planetom Marsom«, »kemijsko

pripremanje protoplazme«, »iskorištavanje okretanja
Zemlje oko Sunca«, »serumi protiv svih bolesti«,

»produžavanje ljudskog života na sto godina».
Zatim, možda, »umjetna proizvodnja ljudskih bića« - no,

nakon toga mašta se iscrpljuje. Mogla bi se još dopustiti

mogućnost da se prokopa zemaljska kugla, no to bi bilo
posve nepotrebno.

Upravo odatle i potječe osjećaj nerješivosti i beznađa.
Doista, prokopali smo zemaljsku kuglu, i što onda?

Kopati u drugom smjeru? Ta to je dosadno!
No, okanimo se običnih društvenih i sličnih teorija i

okrenimo se psihologiji koja jedina može dati odgovor

na pitanje što mori čovječanstvo. Na naše iznenađenje
vidjet ćemo da ona daje vrlo zadovoljavajuće

odgovore na glavna pitanja koja su nama izgledala
nerješiva. No, zbog nekih razloga ljudi ne žele prihvatiti

te odgovore. Oni zahtijevaju da odgovor bude u onom
obliku koji se njima sviđa i odbijaju prihvatiti sve što

nije u tom obliku. Oni traže rješenje pitanja o sudbini
čovjeka, ali čovjeka kako ga oni zamišljaju, i ne žele