Page 374 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

abnormalna pojava ili nije, ako je sama posljedica, ako

je časak osjećanja kojeg se sjećaš i koji razmatraš već
pri zdravoj pameti, u najvećoj mjeri harmonija, ljepota,
ako ti daje dotle nečuveno i neslućeno osjećanje

punoće, mjere, smirenosti i zanosnog, molitvenog

stapanja s najvišom životnom sintezom?« Ovi magloviti
izrazi činili su mu se posve razumljivi, premda još

preslabi. O tome da je to zaista »ljepota i molitva«, da je
to zaista »najviša životna sinteza«, o tome uopće nije

mogao sumnjati ni dopustiti bilo kakve sumnje. Jer, nije
valjda u tom trenutku patio ni od kakvih priviđenja, kao

što su priviđenja koja su izazvana hašišom, opijem ili
vinom, priviđenja koja vrijeđaju razum i nagrđuju dušu,

nenormalna i lažna? O tome je mogao zdravo
prosuđivati kad mu se povratila svijest. Ti su trenuci

zapravo bili samo neobično pojačavanje svijesti -

ako bi to stanje trebalo izraziti jednom riječju -
svijesti i ujedno posve neposrednog osjećanja

samog sebe. Ako je u toj sekundi, to jest u onom
posljednjem svjesnom trenutku prije napadaja,

gdjekad mogao jasno i svjesno kazati samom sebi:
»Da, za ovaj trenutak mogao bi čovjek žrtvovati cijeli

život!« dakako da je taj trenutak sam po sebi

vrijedio cijeli život.. . Jer je to, odista bilo, jer je imao
vremena da kaže sam sebi u toj sekundi da ta sekunda,

zbog beskrajne sreće koja ga svega prožima, možda
zaista vrijedi cijeli život.

»U tom času - kazao je u jednoj prilici Rogožinu u
Moskvi, dok su se ondje sastajali - u tom času postaju

mi nekako razumljive one neobične riječi da više neće
biti vremena»( Iz Apokalipse). Pa je dodao, smiješeći se:

»Vjerojatno je to ona ista sekunda za koje je padavičar
Muhamed (Muhamed Abudul ibn Abdalah (571-623),

osnivač Islama, bio je po predaji, padavičar) uspio