Page 369 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

tračak vječnog procesa upravo u času kad on

započinje. Istina je da mi idemo na putovanje koje je
završeno prije no što smo krenuli; i zbiljski cilj filozofije...

nije postignut kad stignemo, već kad ostanemo na
našem odredištu (a već smo tu) - što se neizravno može

dogoditi u ovom životu tek kada prestanemo s
intelektualnim pitanjima. Eto zašto nam smiješak na licu

otkrivenja, dok ga vidimo, kaže da smo uvijek pola
sekunde prekasno stigli . . .

Mogli biste poljubiti vlastite usne«, kaže taj osmijeh,
»kad biste znali trik. Bilo bi posve lako samo kad bi one

htjele ostati na mjestu dok dođete do njih. Zašto vam to
ne uspijeva?«

U svojoj posljednjoj brošuri g. Blood opisuje značenje

anestetičkog otkrivenja za život: »Anestetičko otkrivenje
je Uvođenje Čovjeka u Iskonsku Otvorenu Tajnu Bitka

koja se otkriva kao Neizbježni Vrtlog Neprekidnosti.
Neizbježnost je riječ. Njezin je motiv inherentan - ona je

ono što mora biti. Ona nije ni zbog ljubavi, ni zbog

mržnje, ni za radost, ni za tugu, ni za dobro, niti zlo. Ona
ne zna ni za kraj ni za početak, ne zna za svrhu.
Ona ne daje nikakve pojedinosti o mnogostrukosti i

raznovrsnosti stvari, no ona nas ispunja osjećajem

štovanja povijesnog i svetog zajedno sa svjetovnim i
duboko osobnim prosvjetljenjem o naravi i motivu posto-

janja...
Iako nas u početku iznenadi svojom uzvišenošću,

odmah postane nešto tako poznato - staromodno - da u
nama izaziva prije radost negoli strah, osjećaj sigurnosti

koji se izjednačuje s iskonskim i sveopćim. No nikakve
riječi ne mogu izraziti to sveobuhvatno uvjerenje čovjeka

da je pojmio praiskonsko, Adamovo čuđenje pred
životom.