Page 19 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga

www.balkandownload.org

O tom se tekstu ne zna ništa: ni tko ga je napisao, ni kada, ni kako, ni s kojim
samoglasnicima... Znamo samo da imamo kopije kopija od kopija te da one nisu
nikad ostajale vjerne prijašnjoj verziji. Original je nepoznat svima. Nakon ovih
premisa, ima li još potrebe govoriti o prevari? I ima li smisla baviti se time?

Odgovor na oba pitanja je - da. Ponajprije zato što su iz Biblije preuzete
mnoge tvrdnje koje smatramo apsolutnim istinama - na njoj se temelje čitave
teologije, nacionalističke ideologije, ezoterijska učenja, mistične struje i dr. Iz te
grupe tekstova, tako uređenih, dolaze konstrukcije duhovnih svjetova Bog,
anđeli, demoni.,. koji pak, i to uvjereno tvrdim, u toj knjizi nisu prisutni, kao što
ćemo uskoro i vidjeti. Na toj su knjizi sagrađene idologije koje politički, kulturno,
socijalno i ljudski uvjetuju i velik dio moderne i suvremene povijesti.

Bezbrojne i maštovite duhovnjačke konstrukcije koje su se stoljećima
razvijale bile su, a i danas su često u međusobnom sukobu ali se slažu u

svojevrsnom manje-više prešutnom podržavanju temeljne prevare kako Biblija
govori o Bogu i duhovnim svjetovima koji, kao i materijalni svijet, dolaze od

njega i ovise o njemu. Kršćanstvo i židovstvo su u mnogim gledištima vrlo
udaljeni, ali djelotvorno pridonose širenju te neistine po svijetu, iako s drugačijim
motivima i drugačijim ciljevima.

Osoba koja pripada židovskoj zajednici napisala mi je da su masoreti morali
jako utjecati na biblijske tekstove da bi im prekrili prvo značenje koji je bilo
previše grubo i konkretno da bi bilo prihvatljivo. Toliko grubo i konkretno da je
predstavljalo izvor rizika, opasnost za njihov svijet. Ta mi je osoba ukazala na
činjenicu da se radilo o životu ili smrti, i to ne samo o njihovom životu, već o
životu čitavog židovskog naroda. U stoljećima u kojima su masoreti djelovali (od
. do . st. izraelski je narod bio raširen duž obala Sredozemnog mora i u
Europi, tj. na onim teritorijima gdje su se dvije religije kršćanstvo i islam borile
za prevlast neviđenom količinom nasilja i okrutnosti. Prolilo se na tisuće litara
krvi u ime zajedničkog Boga. U toj su situaciji židovski mudraci morali svoje

tekstove učiniti kompatibilnima s tim dvjema religijama, što su i učinili. Prikrili
su, barem jednim dijelom, grubu konkretnost tog teksta, učinivši ga tako
prihvatljivim i upotrebljivim pobjedničkim teologijama koje su se počinjale
nametati. Ali i u stoljećima koja su slijedila radilo se na tome kako bi se odredila
prihvatljiva slaganja.

19