Page 410 - Ilijada

Homer: Ilijada

Heba je kći Zeusa i Here, sveder mlađahna boginja, na Olimpu dvori ona druge bogove.
Hefest je hromi sin Zeusa i Here, bog ognja i veliki vještak u poslima kovačkim. O nje-
govoj ženi vidi u bilješki 18. pjev., st. 383.
Hekaba, žena Prijamova, mati Hektorova, osim kojega je rodila još osamnaest sinova;
tko joj je otac, a tko brat, kaže se u 16. pjev., st. 717, 718.
hekatomba je, žrtva, kad se u jedamput žrtvuje 100 ovaca ili goveda; ali slabo se kad to-
liko žrtvovalo, te hekatomba može značiti uopće oveću žrtvu.
Hektor, sin Prijama i Hekabe, muž Andromahe, otac Astijanaksa, prvi junak i najvaljaniji
vojvoda u trojanskoj vojsci; zato kad pade u boju, strašno žali za njim sva Troja i svečano
mu sahranjuje tijelo (pjev. 22. do 24.).
Helada je grad u Tesaliji i kraj oko njega. U kasnija vremena služilo je to ime za čitavu
grčku zemlju. Tako su i Heleni u Homerovo vrijeme bili samo stanovnici Helade, a posli-
je se to ime upotrebljavalo za sav grčki narod.
Helena, najljepša žena na svijetu, kći Zeusova (pjev. 3., st. 199. i 426.); mati joj je Leda
(koja se spominje u Odiseji), a po materi je sestra Kastoru i Polideuku (pjev. 3. st. 237.) i
Klitemnestri. Bila je žena kralja Menelaja, od kojega ju je odveo Paris (vidi kod imena
"Afrodita"), zbog čega je nastao trojanski rat. Pošto je Troja osvojena i razorena, vratila se
s Menelajem u Spartu (Lakedemon), kako se vidi iz Odiseje.
Helije upravo je sunce, a onda i bog sunca; kaže mu se i Hiperion.
Hera je sestra i žena Zeusova i po tome kraljica bogova. Neprijateljica je Trojanaca (vidi
kod "Afrodita"). Često joj se kaže "volooka", tj. velikih očiju; tako su je valjada u najstarije
vrijeme prikazivali.
Heraklo, najveći junak grčki, koji je živio prije trojanskog rata. Grci su o njemu već u
Homerovo vrijeme mnogo pričali slaveći njegova junačka djela, a pričali su i poslije. Bio
je sin Zeusa i tebanske kraljice Alkmene, kojoj je muž bio Amfitrion; zato mu se u 5.
pjev., st. 393. kaže: sin Amfitrionov, ali da je Heraklo upravo sin Zeusov, to se vidi iz 14.
pjev., st. 266. i 324.
Hermija je osobiti bog, koji je glasnik bogova i pratilac duša u podzemni svijet, a i na
ovome svijetu prati Prijama u čador Ahilejev i iz njega (u pjev. 24.). Iz ovoga se razumije,
zašto ga pjesnik zove "skoroteča" (tj. brzi glasnik, iz crkvenoslavenskog jezika) i "provo-
đač".
Hiperion je pridjevak boga Helija, a znači: sin Višnjega (tj. neba).
Hiron se zove mudri Kentaur, dobar ljekar, učitelj Ahilejev. On se u svemu odvojio od
ostalih Kentaura, koji su bili divljaci; zato i kaže pjesnik za nj da je "od sviju Kentaura
bolji" (11. pjev., st. 832.).
Hore su boginje godišnjih doba i vratarice na Olimpu.
Ida je planina u Maloj Aziji, trojanskoj državi na istoku; puna je izvora i zvjerinja.
Idomenej, kretski kralj, sin Deukalionov, pripada među najznatnije grčke junake, a po
godinama među sredovječne (već je prosjed, vidi u 13. pjev., st. 362.).
Il je sin Trosa, otac Laomedona, djed Prijama; blizu Troje bio mu je grob, koji se nekoliko
puta spominje u Ilijadi. Po njemu je prozvana Troja, koja se drugim imenom zove Ilij.
Ilitije su boginje, koje pomažu ženama pri porođaju. Homer ih spominje sad nekoliko
(ne kazujući točnoga broja), sad samo jednu.
Irida je upravo personifikacija nebeske duge, koja veže nebo i zemlju; tako je lako mogla

410