Page 413 - Ilijada

Homer: Ilijada

Nestor, sin Nelejev, kralj u Pilu; mudri starac koji iako ne može više vojevati kao mlađi
junaci, ali umije dobro svjetovati, i svi ga slušaju; često priča o svojim junačkim djelima
iz mladih godina. S njim su pod Trojom njegovi sinovi Antiloh i Trasimed, a drugih pet
sinova ostali su kod kuće; oni se spominju u Odiseji, gdje se spominje i Nestorova žena
Euridika i kći Polikasta. Homerovu se Nestoru do danas sačuvala uspomena u svoj pro-
svijetljenoj Evropi, jer mi najstarijega i najpametnijega člana u kakovom društvu ili zboru
zovemo "Nestor", kad hoćemo da ga odlikujemo.
nimfe su mlađahne boginje nalik na vile u našim narodnim pjesmama. Nimfe su kćeri
Zeusove, a stanuju po brdima, u gajevima, u pećinama, u moru, pri izvorima (ove se
posljednje zovu: Nejatke).
Not je južni vjetar, koji obično donosi kišu.

Odisej, sin Leartov, kralj Itake i Kefalenije, pripada među prve junake grčke pod Trojom
ne samo sa svoje hrabrosti, nego i s mudrosti i domišljatosti. Pošto je Troja osvojena i ra-
zorena, Odisej se deset godina potucaše po svijetu, dok se kući vratio. O tome potucanju
i o povratku pjeva Odiseja, koja je u svojoj cjelokupnosti mlađa od Ilijade (i ne potječe od
Homera, kako hoće tradicija od davnina), ali pojedinačnih pjesama o Odiseju moralo je
biti već u vrijeme, kad je Homer spjevao Ilijadu. To dokazuju epiteti "stradalac" i "zlopa-
tni", koji se u Ilijadi nalaze za Odiseja (prvi u 8. pjev., st. 97. i u 9. pjev., st. 676., drugi u
11. pjev., st. 466.). Iz Ilijade se ne vidi, da je Odisej stradalac i zlopatnik, ali iz Odiseje se
to obilno vidi, i zato su u njoj ti epiteti potpuno jasni; pjesnik Ilijade mogao ih je samo
tako upotrebiti, što ih je uzeo iz onih pojedinačnih pjesama o Odiseju, koje su narodu
bile dobro poznate. Tako je i ovo: dok je Odisej vojevao pod Trojom, njegov je sin Tele-
mah živio s materom kod kuće kao nejaki dječak, koji se ničim nije mogao proslaviti, a
ipak se Odisej u Ilijadi na dva mjesta ponosi (u 2. pjev., st. 260. i u 4. pjev., st. 355.), što je
otac Telemahov. To je također uzeto zacijelo iz onih pojedinačnih pjesama o Odiseju, ko-
je su poslije ušle u Odiseju; u toj je epopeji Telemah već momak na snazi, vrlo i valjan,
kako samo može biti, dakle se otac mogao ponositi takvim sinom. Pjesnik je Ilijade taj
ponos prenio iz onih pjesama u svoju epopeju, jer je znao da će njegovi slušači dobro
znati, zašto se Odisej ponosi Telemahom.
Okean je voda, što optječe čitavu zemlju (Homer pomišlja zemlju kao veliki kolut): u nj
zalazi sunce, mjesec i zvijezde. Riječ "Okean" može značiti i boga te vode; on je izvor
svega, i samih bogova ("bogom početak" u 14. pjev., st. 201.).

Olimp je visoka planina između Tesalije i Makedonije. Vrhovi su mu pokriti snijegom i
oblacima. Grci su držali da na Olimpu stanuju bogovi.
Paflagonci su stanovnici Paflagonije, zemlje u Maloj Aziji na južnoj obali Crnoga Mora.
Bili su saveznici trojanski. Drži se da su bili srodni s Frizima (Frigijcima).
Palada vidi kod "Atena".
pardal je životinja, koja se zove i panter; Homer ju je dobio poznavao, jer je u njegovo
vrijeme bila (kao i lav) dosta obična u Maloj Aziji.
Paris ili Aleksandro, sin Prijamov, brat Hektorov. On je odveo Helenu (vidi kod "Afrodi-
ta") i tim uzrokovao trojanski rat. Da je njemu suđeno bilo ubiti Ahileja (s pomoću Apo-
lonovom), to proriče Ahileju Hektor umirući (pjev. 22., st. 359, 360.). Homer prikazuje
Parisa kao lijepa, mlada čovjeka, prijatelja doduše više ljubavi i svirke, nego rata, ali ne
kao kukavicu. Po kasnijem grčkom pričanju zaglavio je Paris kratko vrijeme prije osvoje-
nja Troje od strijele, kojom ga je smrtno ranio Filoktet (o kojemu vidi u 2. pjev., st. 718-
725.).

413