Page 413 - Ilijada
P. 413

Homer: Ilijada



                   Nestor, sin Nelejev, kralj u Pilu; mudri starac koji iako ne može više vojevati kao mlađi
                   junaci, ali umije dobro svjetovati, i svi ga slušaju; često priča o svojim junačkim djelima
                   iz mladih godina. S njim su pod Trojom njegovi sinovi Antiloh i Trasimed, a drugih pet
                   sinova ostali su kod kuće; oni se spominju u Odiseji, gdje se spominje i Nestorova žena
                   Euridika i kći Polikasta. Homerovu se Nestoru do danas sačuvala uspomena u svoj pro-
                   svijetljenoj Evropi, jer mi najstarijega i najpametnijega člana u kakovom društvu ili zboru
                   zovemo "Nestor", kad hoćemo da ga odlikujemo.
                   nimfe su mlađahne boginje nalik na vile u našim narodnim pjesmama. Nimfe su kćeri
                   Zeusove,  a  stanuju po brdima, u gajevima, u pećinama, u moru, pri izvorima (ove se
                   posljednje zovu: Nejatke).
                   Not je južni vjetar, koji obično donosi kišu.

                   Odisej, sin Leartov, kralj Itake i Kefalenije, pripada među prve junake grčke pod Trojom
                   ne samo sa svoje hrabrosti, nego i s mudrosti i domišljatosti. Pošto je Troja osvojena i ra-
                   zorena, Odisej se deset godina potucaše po svijetu, dok se kući vratio. O tome potucanju
                   i o povratku pjeva Odiseja, koja je u svojoj cjelokupnosti mlađa od Ilijade (i ne potječe od
                   Homera, kako hoće tradicija od davnina), ali pojedinačnih pjesama o Odiseju moralo je
                   biti već u vrijeme, kad je Homer spjevao Ilijadu. To dokazuju epiteti "stradalac" i "zlopa-
                   tni", koji se u Ilijadi nalaze za Odiseja (prvi u 8. pjev., st. 97. i u 9. pjev., st. 676., drugi u
                   11. pjev., st. 466.). Iz Ilijade se ne vidi, da je Odisej stradalac i zlopatnik, ali iz Odiseje se
                   to obilno vidi, i zato su u njoj ti epiteti potpuno jasni; pjesnik Ilijade mogao ih je samo
                   tako upotrebiti, što ih je uzeo iz onih pojedinačnih pjesama o Odiseju, koje su narodu
                   bile dobro poznate. Tako je i ovo: dok je Odisej vojevao pod Trojom, njegov je sin Tele-
                   mah živio s materom kod kuće kao nejaki dječak, koji se ničim nije mogao proslaviti, a
                   ipak se Odisej u Ilijadi na dva mjesta ponosi (u 2. pjev., st. 260. i u 4. pjev., st. 355.), što je
                   otac Telemahov. To je također uzeto zacijelo iz onih pojedinačnih pjesama o Odiseju, ko-
                   je su poslije ušle u Odiseju; u toj je epopeji Telemah već momak na snazi, vrlo i valjan,
                   kako samo može biti, dakle se otac mogao ponositi takvim sinom. Pjesnik je Ilijade taj
                   ponos prenio iz onih pjesama u svoju epopeju, jer je znao da će njegovi slušači dobro
                   znati, zašto se Odisej ponosi Telemahom.
                   Okean je voda, što optječe čitavu zemlju (Homer pomišlja zemlju kao veliki kolut): u nj
                   zalazi sunce, mjesec i zvijezde. Riječ "Okean" može značiti i boga te vode; on je izvor
                   svega, i samih bogova ("bogom početak" u 14. pjev., st. 201.).

                   Olimp je visoka planina između Tesalije i Makedonije. Vrhovi su mu pokriti snijegom i
                   oblacima. Grci su držali da na Olimpu stanuju bogovi.
                   Paflagonci su stanovnici Paflagonije, zemlje u Maloj Aziji na južnoj obali Crnoga Mora.
                   Bili su saveznici trojanski. Drži se da su bili srodni s Frizima (Frigijcima).
                   Palada vidi kod "Atena".
                   pardal je životinja, koja se zove i panter; Homer ju je dobio poznavao, jer je u njegovo
                   vrijeme bila (kao i lav) dosta obična u Maloj Aziji.
                   Paris ili Aleksandro, sin Prijamov, brat Hektorov. On je odveo Helenu (vidi kod "Afrodi-
                   ta") i tim uzrokovao trojanski rat. Da je njemu suđeno bilo ubiti Ahileja (s pomoću Apo-
                   lonovom), to proriče Ahileju Hektor umirući (pjev. 22., st. 359, 360.). Homer prikazuje
                   Parisa kao lijepa, mlada čovjeka, prijatelja doduše više ljubavi i svirke, nego rata, ali ne
                   kao kukavicu. Po kasnijem grčkom pričanju zaglavio je Paris kratko vrijeme prije osvoje-
                   nja Troje od strijele, kojom ga je smrtno ranio Filoktet (o kojemu vidi u 2. pjev., st. 718-
                   725.).


                                                                                                       413
   408   409   410   411   412   413   414   415   416