Page 372 - Ilijada
P. 372

Homer: Ilijada



         315                  Pameću više vrijedi drvosječa negoli snagom,
                              Pameću također krmar na iskričavome moru
                              Lađu upravlja brzu, kad vjetri je bacati stanu;
                              Pameću jedan je bolji uzdodrža, nego je drugi.
                              Kada se tko u svoje u konje i u kola uzda
         320                  I kad ovuda onuda daleko zaokreće ludo,
                              Konji mu trkalištem zastranjuju, kad ih ne drži;
                              Al' tko lukavstvo zna, iako su konji mu gori,
                              Jednako biljegu gleda, izbliza ih okreće pamteć,
                              Kako je prvom konje pritegnuo uzdama kožnim;
         325                  Sigurno drži konje i motri, tko li je pred njim.
                              Znak ću ti reći očit, i njega zaboravit nećeš:
                              Drvo koliko hvat u zemlji suho ti stoji
                              (Hrast il' omorika to je), a ne truhne od kiša ništa;
                              Kamena ukopana na strani jednoj i drugoj
         330                  Dva su pri sastavku puta, za utrku ravan je prostor
                              Okolo; tu je il' stećak junaka pokojnog davno,
                              Ili je biljega to od pređašnjih stvorena ljudi,
                              Te to brzonogi divni Ahilej određuje za znak.
                              K njemu se dobro primakni te kola i konje izbliza
         335                  Tjeraj, a sam se ti u pletenim kolima svojim
                              Malo nal'jevo nagni, na konja desnoga vikni
                              Te ga ošini, njemu iz ruku uzde popusti,
                              A konj lijevi nek se do biljege primakne tamo,
                              Da se učini tebi, da stranu biljezi taknu
         340                  Glavčina umjetnog točka, al' čuvaj se kamen dodirnut,
                              Jer bi raniti konje i kola prelomiti mogo,
                              To bi drugima bilo veselje, a tebi sramota.
                              Nego, dragiću, misli i oprezan budi, jer konje
                              Tjerajuć ako prođeš uz biljegu, nikoga nema,
         345                  Tko bi jurnuvši mogo il' stići te ili preteći
                              Pa da i divnoga tjera Ariona, koji je brzi
                              Bio Adrestov konj, a od božjega roda, - il' dobre
                              Konje da tjera, što ovdje Laomedon odgoji sebi."
                                                                             11
                                 Nestor, Nelejev sin, izrekavši na zemlju sjedne,
         350                  Pošto je milome sinu o svemu rekao glavno. -
                              A peti junak Merion ljepogrive opremi konje.
                              Svi se u kola popnu i ždrebove bace; Ahilej
                              Prom'ješa njih, te ždr'jeb Antilohu iskoči, sinu
                              Nestora divnog, a za njim gospodar dobije Eumel,
         355                  Onda Atrejev sin Menelaje, kopljanik slavni;
                              Za njim dobi Merion da potjera; a zadnji dobi
                              Najjači od svih njih Diomed, da potjera konje.
                              Stanu po redu svi, i pokaže znak im Ahilej

               11  346-348. Arion je bio (po potonjem grčkom pričanju) krilat konj, oždrijebila ga je neka Harpija (vidi
               bilj. u 20. pjev., st. 223-225.) s Posidonom; - o Laomedonovim konjima vidi u 5. pjev., st. 261-273 (te je
               konje imao najprije Tros, a poslije Laomedon, unuk Trosov).


                                                                                                       372
   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377