Page 292 - Ilijada

Homer: Ilijada

Nego ded odmah javi Ahileju k ahejskim trčeć
Lađama, ne bi li barem mrtvaca bez oružja spaso
Na lađu; oružje s njega sjajnošljemac Hektor imade."
Reče, i prepadne se Antiloh čujući r'ječi.
695 Zadugo bude nijem, a oka mu obadva suza
Puna budu junaku, i besjeda zapne mu bujna.
Ali ne pometne on Menelajev nalog, potrči
Te Laodoku drugu nezazornom oružje preda;
U blizini je taj kopitonoge upravljo konje.

E. Oba Ajasa, Menelaj i Merion spasavaju mrtvo tijelo. 700-761.

700 Plače Antiloh, i noge iznesu ga iz boja brze,
Da te glasove zle Ahileju dojavi brzo.
Tada, o gojenče Zeusov, Menelaje, srce u tebi
Ne htjede drugove branit u nevolji, kad je Antiloh
Od njih otišo, te vrlo za njime požale Pilci;
705 Već Trasimeda divnog Menelaje pošalje onim,
A sam k vitezu ode Patroklu; kad već dotrči,
Stane uz Ajasa oba i besjedu odmah im reče:
"Onog sam k brzim poslo ka lađama, neka k brziću
On Ahileju ode, al' ne mislim, taj da će sada
710 Doći, koliko se god na Hektora srdio divnog,
Jer se bez oružja svog s Trojancima ne može borit.
Nego dederte sad se dovinimo najboljoj misli,
Kako l' nam izbavit valja mrtvaca, kako li samim
Iz vreve trojanske izić, uteći smrti i Keri."
715 Veliki njemu sin Telamonov odgovori Ajas:
"Pravo si sve, o Menelaje, to, o preslavni, reko,
Nego se vas dva, ti i Merion, sagnite brže,
Podignite mrtvaca, iz borbe ga nos'te, a nas dva
Straga ćemo se s Trojci i s divnim Hektorom borit.
720 Imenjaci smo mi i jednakog srca u boju
Jedan uz drugog ljutom stojimo obično hrabro."
Tako im reče, a oni sa zemlje dignu mrtvaca
S velikom snagom visoko u naručje; trojanska vojska
Cikne ostragu videć Ahejce gdje dižu mrtvaca.
725 Trojci nalični psima polete, kojino skaču
Na vepra ranjenoga, pred lovcima mladima skaču;
Donekle oni trče želeći zaklati vepra,
Al' kad se med njima on u svoju se uzdajuć snagu
Okrene, uzmaknu svi i razlete se natrag kud koji:
730 Tako su hrpimice Trojanci jednako išli
Najprije mačevima i kopljima dvoreznim boduć;
Al' kad bi Ajasa dva se okrenula, stala nasuprot,
Lice bi onim se tad promijenilo, nitko se napr'jed

292