Page 294 - Ilijada
P. 294

Homer: Ilijada








                      OSAMNAESTO PJEVANJE






                                                      (26. dan. Kraj)
                                                    Hefest gradi štit.


                                         16. Ahilej svršuje bitku. 1-242.


                                 Tako se oni ondje ko živi borahu oganj.
                              Kad li Ahileju dođe Antiloh brzonogi glasnik,
                              Ondje Ahileja nađe ispred visokokljunih lađa.
                              Ono, što se već steklo, u duši misli Ahilej;
           5                  On se ozlovolji i svom progovori junačkom srcu:
                              "Jaoh li meni, što se dugovlasi opet Ahejci
                              Po polju splašeni metu i k svojim lađama trče!
                              Da mi bogovi samo ne dadu zlosretnu tugu,
                              Kako je mati mi ono iskazala te mi je rekla,
          10                  Da će još za mog života od dušmanske trojanske ruke
                                                                                  1
                              Najjači Mirmidonac sunčanu ostavit svjetlost.
                              Doista junački sin Menetijev sada je mrtav,
                              Smjelica! a ja sam njemu govorio, neka se vrati
                              K lađama odbivši oganj, sa Hektorom nek se ne bori.
          15                     Dok je u srcu on i u duši tako promišljo,
                              Uto se približi k njemu sve tople roneći suze
                              Ponosnog Nestora sin i glasove kaže mu jadne:
                              "Jaoh li meni, o sine junaka Peleja hrabrog,
                              Tužne ćeš glasove čut, ej to da se nikada ne zbi!
          20                  Mrtav leži Patroklo bez oružja, sad se oko njeg
                              Bore, a oružje sam sjajnošljemac Hektor imade."
                                 Reče, - i crne tuge Ahileja obuzme oblak,
                              Te on čađavog praha objema rukama zgrabi
                              Pa ga saspe po glavi i milo nagrdi lice,
          25                  Pepeo crni sjedne na milenu košulju njemu.
                              Sam se Ahilej velik i golem izvali u prah,
                              Pa onda rukama kosu i grdit i čupati stane.
                              Robinje, što ih Ahilej s Patroklom zarobi nekad,
                              Tužeć u srcu ciknu veoma i van izlete
          30                  Sve k Ahileju hrabrom, i tući se u prsi stane


               1  9-10. Ovi stihovi nijesu u protivurječju sa stihovima 410. i 411. u 17. pjevanju jer tamo se kaže da
               mati Ahileju nije  s a d a   javila da je Patroklo mrtav, - a ovdje se kaže da mu je  n e k a d   rekla da je
               Patroklu suđeno umrijeti prije Ahileja.


                                                                                                       294
   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299