Page 27 - Ilijada

Homer: Ilijada

Kad tko i mjesec dana od svoje žene daleko
Na lađi boravi veljoj, već mučno je njemu, kad bure
Zimske ga ustavljaju i nemirni valovi morski, -
295 A nama deveto već izminjuje vrteć se ljeto,
Kako smo ovdje mi. Ne zamjeram zato Ahejcem,
Što im je kod lađa mučno kod srpastijeh; - sramota
Zbilja je boravit dugo i prazne se vratiti ruke.
Strp'te se, dragi, i drž'te još malo, pa ćemo vidjet,
300 Da li nam pravo vrač il' nepravo proriče Kalhas.
Ta svi znademo dobro u duši, svi ste svjedoci,
Kojih još n'jesu smrtne odnesle sa sobom Kere.
Kad su se ahejske lađe u Aulidu skupljale ono, -
Juče il' prekjuče. - iskop Trojancem i Prijamu noseć,
305 Mi oko izvora stasmo kod svetih oltara te vječnim
Bozima uspješne tad hekatombe žrtvovat htjesmo
Ispod javora krasnog, gdje bistrica tečaše voda,
Tu nam se veliki znak ukazao: strahotna zmija;
Krvava bješe po leđma, a Zeus je na svjetlost posla;
310 Ispod oltara ona izmiljevši na javpr skoči;
Mladi vrapčići, luda još djeca, na drvetu bjehu
Na najvišoj mu grani šćućuriv se pod lišće ondje;
Osam ih, a mati, što ih izlegla, deveta bješe;
Zmija ih žderati stane, a oni cvrčahu tužno.
315 Mati za milom cvileć za djecom obl'jetati stane,
Zmija se uzvije i nju za krilo uhvati tužnu;
I kad vrapčiće mlade i vrabicu izjede samu,
Tad ju je znamenjem nama učinio bog, što je posla,
Jer sin lukavca Krona od zmije učini kamen;
320 I mi stojeći svi se zadivismo, što se je zbilo.
Kada strahoviti znak hekatombu prekine našu,
Onda nam Kalhas uzme proricat i ovo govorit:
""Što ste, dugovlasi vi oj Ahejci, umukli mukom?
Nama je premudri Zeus pokazao veliki znak taj. -
325 Kasno će doći i kasno izvršit se, ali mu neće
Nikada propasti slava. Ko zmija što izjede osam
Vrapčića i mater, što je izlegla ih, devetu s njima,
Mi ćemo tako toliko vojevati ljeta, a ljeto
Deseto tek ćemo grad širokoulični osvojit."" -
330 Tako je zborio on, a sada se svršuje sve to.
Nego ostan'te svi, o nazuvčari Ahejci.
Ovdje, dok Prijamov grad za rukom nam ne pođe uzet!"
Tako im reče, i nato Argejci poviču vrlo:
Strašno od pokliči njihne zaječe okolo lađe.
335 Riječ Odiseja svi božanskoga hvaliti stanu.
Njima progovori tada Gerenjanin konjanik Nestor:
"Ao takovim zborom na luđahnu nalik ste djecu,
Koja se ne brinu ništa i ne znaju za ratne posle!
Kamo će zakletve naše i ugovori nam sada?

27