Page 26 - Ilijada

Homer: Ilijada

Koliko god ih je s oba Atrida došlo pod Ilij,
250 Inače kraljeve ne bi obnosio jezikom svojim,
Ne bi ih grdio nit' bi toliko povratak čeko.
Jošta ne znamo pravo, ni kako će sve se izvršit,
Da l' ćemo dobro il' zlo povratit se ahejski sini.
Stog Agamemnona, ljudma pastira, Atreju sina,
255 Jednako grdiš, što mnogo darova danajski daju
Njemu junaci, pa njega riječima bodljivim ružiš.
Nego ću nešto ti reći, i tako će doista biti:
Ako te nađem još jednom gdje luduješ kakono sada,
Tad na ramenima više Odiseju ne bilo glave,
260 Niti se više ja Telemahu ocem nazivo,
Ako te ne zgrabim tad i od'jelo s tebe ne svučem,
Struku i košulju s njom, što tvoju golotinju krije,
Pa te k lađama brzim ne otjeram, ali ćeš plakat,
Jer ću te adarcima izmlatit iz skupštine ružno."
265 Rekavši to po leđma, po plećma skeptrom Tersita
Udri, sve se previnu, te iz oka bujna mu suza
Ispadne, a na leđma od žezla se zlatnoga njemu
Krvava masnica ispne; i on se poboji i sjedne,
Sve ga zaboli i zbunjen pogledi i utare suzu,
270 A drugi, sjetni doduše, nasmiju se slatko svi njemu.
Tada je gdjekoji k drugu okrenuv se reko ovako:
"Ej Odisej je dobra učinio premnogo veće,
Savjete daje valjane, na bojeve znade opremat,
A sad je dobro on i predobro svršio djelo,
275 Kada je jezičnom ovom psovaču presjeko govor!
Neće ga valjada opet potaknuti junačka duša,
Knezove psovat da stane riječima pogrdnim svojim."

D. Odluka da se borba nastavi. 278-393.

Tako svjetina reče; gradobija tad se Odisej
Digne žezlo držeći, a sjajnoka uza nj Atena,
280 Slična glasniku, ljudma zapovjedi, neka ušute,
Da govornika prvi i posljednji ahejski sini
Mogu čuti i savjet da njegov u pamet uzmu.
On im dobro želeći progovori i rekne ovo:
"Gospodaru, sine oj Atrejev, sad te Ahejci
285 Najgrđom rđom hoće učinit med ljudima smrtnim;
Svog obećanja ti neće izvršiti, koje ti oni
Zadaše, od Arga kad su konjogojnog kretali amo,
Da ćeš tvrdi Ilij razorit i tada se vratit,
Jer sad ko slaba djeca il' kao udovice oni
290 Jauču jedni drugim želeći se vratiti kući.
I to je dašto zlo, kad zlovoljnu vratit se treba;

26