Page 222 - Ilijada
P. 222

Homer: Ilijada



                              Tidejev sin i Odisej i Atrejev sin Agamemnon,
                                                                           4
          30                  Jer su od bojišta bile daleko njihove lađe
                              Pjenastom moru na br'jegu: povučene bijahu one
                              Najbliže moru, a bedem kod najdaljih sazidan bješe.
                              Ma da je obala bila široka, ne mogoše lađe
                              Na njoj stajati sve, i narodu bijaše t'jesno.
          35                  Zato su poput skalina poređali brodove i sav
                              Obale pokrili otvor, koliko med brdima bješe,
                              Zato želeći vidjet i borbu i ciku bojnu,
                              Opiruć se o koplje, sva trojica pođu, a srce
                              Žalosno u njima bješe; i s njima se sastane starac,
          40                  Te on ahejskim kraljma u grudima obori srce.
                                                                          5
                              S njime besjedu kralj Agamemnon započne ovu:
                              "Nestore, Nelejev sine, oj ahejska velika diko,
                              Čemu ovamo ti iz ljudogubnog dolaziš boja?
                              Bojim se, riječ da ne bi siloviti izveo Hektor,
                                                                            6
          45                  Kako se grozio bio med Trojcima govoreć jučer,
                              Da se od lađa prije u Ilij vratiti neće,
                              Dok ne zapali njih i ne pogubi sve nas junake.
                              Tako je zborio on, a sada se svršuje sve to!
                              Aj i ostali već nazuvčari Ahejci na mene
          50                  U srcu srdžbu imadu, Ahilej kako je ima,
                              Te im se boriti neće pri krmama njihovih lađa."
                                 Na to odgovori njemu Gerenjanin konjanik Nestor:
                              "Sve se doista tako dogodilo; drukčije ni sam
                              Visoki gromovnik Zeus okrenuti mogao ne bi,
          55                  Jer je bedem već srušen, za koji se nadasmo prije
                              Da je neslomljiva nama i lađama obrana našim.
                              Oni kod brzih lađa bez prekida teško se bore,
                              I ti poznao ne bi, koliko god bi ih gledo,
                              S koje l' se strane ondje Ahejci pletu i metu,
          60                  Tako ih kolju Trojanci u metežu, huk do nebesa
                              Dopire. Mislimo dajmo, što l' valja sada učinit,
                              Ako pamet što može pomoći. Al' nejdimo u boj, -
                              - Ja bih reko - jer ranjen ne vr'jedi više u borbi."
                                 Prozbori njemu ovako junacima kralj Agamemnon:
          65                  "Kada se, Nestore, oni pri kraju lađa već bore,
                              Kad ih sazidan bedem obranio nije ni opkop,
                              Kojim se izmučiše Argejci u srcu misleć,
                              Da je neslomljiva nama i lađama obrana našim,
                              Tako gospodu valj'da premogućem hoće se Zeusu,


               4  28-29. Da su Agamemnon, Diomed i Odisej ranjeni, kaže se u 11. pjev., st. 660-661., a kako je ranjen
               Agamemnon, to se kaže u istom pjevanju, st. 251-253., kako je ranjen Diomed, u st. 375-378., a kako
               Odisej, u st. 435-438.
               5  40. Nestor obori onoj trojici srce, jer misle da Nestor izlazi iz boja, a što sam izlazi, boje se da je to
               rđav znak.
               6  45. vidi 8. pjev., st. 173-183.


                                                                                                       222
   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227