Page 174 - Ilijada

Homer: Ilijada

260 Rani mjedokovnim kopljem i razglobi koljena njemu.
Iznad Ifidamasa ods'ječe mu glavu priskočiv,
Tako se sinma objema Antenora ispuni sudba
Od Agamemnona kralja, i oni odu k Aidu.
Onda nastavi kralj obilazit redove vojske,
265 Štit mu u rukama bješe i veliki kameni i mač,
A krv topla je njemu iz ranjenog curila mjesta;
Al' kad se osuši rana i krvca prestane teći,
Do srca dopru tad Agamemnonu žestoki boli.
Kao što rodilju oštra i ljuta muči strijela,
270 Koju mukodavnice Ilitije odapnu na nju
(Boginje Here kćeri, što uzroče trudove gorke),
Tako do srca dopru Atridu žestoke boli.
Na kola skoči on i uzdodrži svojemu vikne,
K lađama prostranim konje nek goni, jer boljaše njega;
275 Danajcem krikne tada, daleko stane ga vika:
"Prijatelji oj moji, čelovođe argejske mudre,
Od lađa stanite vi moroplovnih sada odbijat
Tešku bitku, jer meni ne dade premudri Zeus-bog
Da se čitavi dan s Trojancima borim u boju."
280 Reče, - uzdodrža tad ljepogrive ošine konje
K lađama prostranima, te oni hotno polete;
25
Pjena im polije prsi, odozdo ih prašina pospe,
Kada su ranjena kralja daleko iz bitke vukli.

B. Diomed ranjen od Parisa. 284-410.

Kada opazi Hektor, gdje kralj se miče iz borbe,
285 Onda se prodere on te Trojcem i Likijcem vikne:
"Trojci i Likijci vi i Dardanci borci izbliza,
Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi!
Najbolji junak ode, te meni veliku slavu
Kronov je dao sin. Kopitonoge tjerajte dete
290 Konje na Danajce snažne, da diku dobića stečete."
Rekavši tako volju potače i srce svakom.
Kao što gdjegod pse bjelozube kadano lovac
Na vepra poljskoga goni il' na lava kada ih goni:
Tako je Prijamov sin ljudomori Aresu slični
295 Hektor na ahejsku vojsku junačine gonio Trojce,
A sam prkosa pun koračaše izmed rtnika
Te se obori u boj oluji preburnoj sličan,
Koja se spusti i sve uznemiri plavetno more.
Koga je prvoga ondje, kog zadnjeg pogubio onda

25 281. "hotno", tj. hoćko.

174