Page 169 - Ilijada
P. 169

Homer: Ilijada



                                 A obje vojske nalik na žetvare, kojino postat
                              Jedni pred drugima uzmu na ornici kog bogataša
                              Ječam il' pšenicu žanjuć, te mnoga rukovet pada:
          70                  Tako Ahejci i Trojci nasrnuvši ovi na one
                              Biti se stanu, na uzmak ni jedni ne pomisle strašni.
                              Jednaku glavu je boj na strani imao svakoj.
                                                                       7
                              Bješnjahu kakono vuci; jadonosnoj Eridi bješe
                              Gledat veselje, u borbi od bogova bijaše sama.
          75                  A drugi bozi se ondje ne nađoše, nego je mirno
                              Svaki sjedio bog u domu svome, gdje koji
                              L'jepe u uvalama u olimpskim imaše dvore.
                              Svi crnooblačnog tad Kroniona kriviše bozi,
                              Što je odlučio slavu Trojancima dati, al' otac
          80                  Nije mario za to, - od ostalih bogova on se
                              Sklonio bio te silan i dičan za se sjedeći
                              Trojanski motraše grad i ahejske motraše lađe,
                              Oružja sjaj i jedne gdje padaju, druge gdje more.



                                      B. Agamemnon nadvlađuje. 84-180.


                                 Dokle je bila još zora i božji nastajo danak,
          85                  Gađahu str'jele sa strana obiju, padaše narod,
                              A kad u planinskom dolu drvosječa gotovi sebi
                              Ručak pošto je ruke umorio s'jekući stabla
                              Dugačka, te je njemu već spopala dosada dušu,
                              I srce vuče mu želja za zalogajem za slatkim, -
          90                  Tada Danajci svojim junaštvom lomljahu čete
                              U redovma drugarma dovikujuć. Kralj Agamemnon
                              Navali prvi, te ubi Bijenora, ljudma pastira,
                              I njeg i njegova druga Oileja igrikonjlća.
                              Iz kola skoči Oilej i dočeka kralja, il' opet,
          95                  Kada je jurnuo na njeg, u čelo oštrim ga kopljem
                              Udari kralj Agamemnon, a zaklon mjedeni teški
                              Kacigin koplja ne odbi, već kroza nj u lubanju prođe,
                              Sav se zakrvavi mozak; u nasrtu tako ga svlada.
                              Njih obojicu kralj Agamemnon ostavi ondje
         100                  Košulje skinuvši sa njih, nek sjaju se gole im prsi;
                                                                              8
                              Odrijet pođe Isa i Antifa, Prijama kralja
                              Sine, - od inoče jednog, a jednog od zakonske žene,
                              Oba su u istim bila u kolima; inočin sin je
                              Držao uzde, a Antif uz njega se borio dični.
         105                  Njih je u dolima idskim Ahilej mladijem šibljem

               7  72. tj. bitka ne bijaše odlučna ni na jednoj ni na drugoj strani.
               8  100. ironički rečeno: do sad su im se sjale košulje (upravo oružje na košuljama), a od sad nek im se
               sjaju gole prsi.


                                                                                                       169
   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174