Page 171 - Ilijada
P. 171

Homer: Ilijada



                              Na polju od nogu konjskih topotljivih; - oružjem vojske
                              Klahu se mjedenijem, a jednako kralj Agamemnon
                              S'jekuć iđaše dalje Argejcima vičući udilj.
         155                  Kako pustošnik oganj kad u šumu drveća punu
                              Padne, i vjetar njega posvuda raznosi, valja.
                              Od sile gonjene te se i stabla s kor'jenjem ruše:
                              Tako je Atrejev sin Agamemnon rušio glave
                              Trojanaca u b'jegu: a s praznim kolima mnogi
         160                  Tad visokovrati konji glomotaše po bojnim redma
                              Bez nezazornih svojih uzdodrža, koji na zemlji
                              Ležahu - jastrebom mnogo ugodniji negoli ženam.
                                                                               10
                                 Hektora premudri Zeus iz strijela, iz prašine spase,
                              Iz pomaganje one i iz krvi, krvoprolića.
         165                  A sin je Atrejev stupo glasovito Danajcem vičuć.
                              Trojci kraj groba Ila, potomka Dardanu davnog,
                              Po polju bježahu pred njim uz smokovo stablo  želeći
                                                                           11
                              Dospjeti u grad, al' sin neprestano Atrejev vičuć
                              Za njima hićaše ruke strahovite kaljajuć krvlju
         170                  I prahom. Do Skejskih vrata i do bukve  kada već dođu.
                                                                    12
                              Onda se ustave tamo, i jedni čekahu druge.
                                                                        13
                              Ali po polju još ko goveda bježahu jedni,
                              Što ih u gluho doba razažene čitavo stado
                              Lav, al' prijeka smrt tek jednome govedu dođe,
         175                  Koje najprije uhvati lav i zubima jakim
                              Slomi mu vrat te krv mu i utrobu ispija c'jelu,
                              Tako je Atrejev sin Agamemnon gonio one
                              Najzadnjeg rušeći vazda, a ostali bježahu dalje.
                              Mnogi od ruku tad Agamemnona silnoga spadnu
         180                  Iz kola ničke, natraške, jer naprijed juraše kopljem.



                    C. Zeus poručuje Hektoru neka se kloni Agamemnona. 181-217.


                                 A kad pod strmi zid i pod trojanski htjedoše doći
                                                                               14
                              Grad, al' otac ljudi i bogova sjeđaše tada
                              Baš na vrhuncima Ide, izvorljivog onoga brda,
                              Sišavši s neba, a munju u rukama držaše svojim.
         185                  Pošalje Iridu brzo zlatokrilu, javit nek ode:
                              "Idi, Irido brza, i poruku Hektoru reci,
                              Dokle vidi, da kralj Agamemnon, narodni pastir,


               10  162. tj. jastrebi će ih (vidi 1. pjev., st. 4-5.) s mnogo većim veseljem mrtve ugledati negoli njihove
               žene.
               11  167. "smokovo stablo", vidi 6. pjev., st. 433.
               12  170. "do bukve", vidi 5. pjev., st. 693.
               13  171. "jedni čekahu druge", tj. jedan dio Trojanaca koji su naprijed izmakli čekahu ostale.
               14  181. "htjedoše doći", tj. ostali Trojanci koji bježahu pred Agamemnonom.


                                                                                                       171
   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176