Page 173 - Ilijada
P. 173

Homer: Ilijada



                              Kisej malena njega u dvorima odgoji svojim,
                              Kisej materin otac (Teana ljepolika ovom
         225                  Bijaše kći). A onaj u napon kad prekrasni dođe,
                              Kisej ga ustavi i kćer za ženu da , a on tada
                                                             18
                              Pođe iz ložnice bračne za ahejskog naroda glasom
                              S dvanaest srpastih lađa, što s njime iđahu, pođe.
                              Jednakih bokova lađe u Perkoti ostavi svoje
         230                  I tad pješice ode put Ilijskog svetoga grada.
                              Tako se sukobi on s Agamemnonom, Atreja sinom.
                              A kad se jedan drugom primakoše veće nablizu,
                              Promaši Atrejev sin, i koplje mu na stranu ode,
                              A Ifidamas njega pod oklop u pas ubode,
         235                  Pošto se uspeo bio i pouzdo u ruku tešku;
                              Ali mu presjajnog pasa ne probuši, nego se prije
                              Zadjev o srebro oštrice kopljano ko olovo svine.
                              A širokovladni kralj Agamemnon zgrabi oštrice,
                              Potegne, jurne ko lav i izvuče mu koplje iz ruke,
                                                                               19
         240                  Vrat mu pres'ječe mačem i kaljena razglobi njemu.
                              Tako Ifidamas padne i zaspi mjedenim sankom,
                                                                            20
                              Nemade hvale od žene  od vjerene za mnoge dare;
                                                    21
                              Jadnik, daleko od žene od vjenčane građane braneć;
                              Najprije dao je goveda sto i obećo jošte
         245                  Tisuću koza, ovaca od svojih golemih stada.
                                                                         22
                              Tada mu Atrejev sin Agamemnon odoru uzme
                              I pođe među guste Ahejce s oružjem krasnim.
                                 Kad to opazi sin Antenorov prvorođenac
                              Koon odličan junak, a njemu za bratom dragim,
         250                  Koji je pao, golema tad žalost zaklopi oči.
                              Potajno divnoga on Agamemnona kopljem sa strane
                              U ruku rani dolje pri laktu baš po sredini,
                              I skroz kralju prođe oštrice sjajnoga koplja.
                              Tada protrne sav junacima kralj Agamemnon,
         255                  Ali se ne prođe on od borbe i od boja jošte,
                              Već na Koona poleti sa svojim vjetrorodnim kopljem.
                                                                                  23
                              Za nogu brata po ocu Ifidamasu je Koon
                              Željno stao da vuče i prve junake dozivo;
                              Ali kad vučaše brata po vojsci, pod štit ga kvrgaš
                                                                             24

               18  223-226. Ifidamas ima dakle za ženu svoju tetku, kao što ima i Diomed; vidi u 5. pjev., st. 412.
               19  240. "koljena razglobi njemu", vidi 4. pjev., st. 469.
               20  241. "mjedenim sankom", tj. tvrdim, iz koga se nikad više neće probuditi.
               21  242. "Nemade hvale od žene", tj. nije se nauživao njezine ljubavi.
               22  244-245. Vjerenik na neki način kupuje svoju vjerenicu od njezina oca dajući za nju više ili manje
               stoke, prema svome imanju. Ali iz 9. pjevanja st. 146-156., i iz 22. pjev., st. 51. vidi se da je i otac vjere-
               ničin darivao vjerenika.
               23  256. "s vjetrorodnim kopljem", tj. s kopljem načinjenim od drveta (jasena), koje raste na vrhu plani-
               ne gdje duvaju vjetri.
               24  259. "štit kvrgaš", vidi 4. pjev., st. 448.


                                                                                                       173
   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178